Stoga je neophodno dodatno promisliti o sadašnjem tradicionalnom pristupu upravljanju organizacija. Tradicionalni pristup upravljanju organizacijama najveći će kreator gubitaka koji uzrokuje goleme štete koje ne možemo ni izmjeriti. Gubici nastaju uslijed pogrešnog načina vođenja koje se ne odnosi samo na ono "što se čini i kako se čini" već i na ono "što se ne čini" jer nema znanja. Primjerice, na pitanje o tome što je glavni problem u radu škola ili bolnica, vjerojatan odgovor bi bio: "Nepotrebna papirologija. Nepotrebna birokracija."

U nastojanju da osiguraju kvalitetnu kontrolu poslovanja organizacije uvode bezbrojna "izvješća" koja zatim odvraćaju pažnju menadžmenta od suštine posla. A tko je nalogodavac koji traži tu gomilu izvješća? Naravno, menadžment! Postojeći pristup upravljanju organizacijama podupire cjelokupnu hijerarhiju da se bavi kontrolom putem izvješća. Hijerarhija tada nastoji usavršiti svoju kreativnost pa stoga menadžmentu počinju pristizati nove ideje o onim izvješćima. A tada nastaju velike štete jer su one neminovnost kada se odvrati pažnja od suštinskog posla organizacije. Ljudi "ništa ne stižu" a rad se pretvara u tlaku. Koliki gubici nastaju zbog toga?!

Današnji dominantni pristup liderstvu i menadžmentu stvoren je u "najboljoj namjeri". U njegov je razvoj uložen ogroman trud. U tom procesu posebno mjesto zauzimaju poslovne škole, prave kliconoše koje i danas šire zarazu "mehanicističkog menadžmenta" koji se nastavlja usavršavati uvijek novim metodama poput ISO standarda kvalitete, reinžinjeringa poslovnih procesa, MBO, zero deffect pristupom, projektnim rukovođenjem i slično. U posljednje vrijeme moderno je govoriti o "sustavnom razmišljanju"! Današnji pristup liderstvu i menadžmentu još je 1930-ih godina ukazao na svoje zablude koje "poslovne škole" uporno odbacuju.

Klasični menadžment obično traži da se mnogo radi i da se u takav rad ulaže napor, koliko god je to moguće. Efekt takvog pristupa, "marljivog rada" i "najboljih namjera", jama je u koju sve dublje tonemo. Problem je tome što nismo u stanju navedenu "jamu" osvijestiti.

Primjeri u nastavku teksta ukazuju da se može i drugačije. Lijeva i desna strana tablice u nastavku pomažu da se uoče novine; lijeva ne zahtijeva neka posebna nova znanja što se ne može reći za desnu budući da njeno razumijevanje traži novu teoretsku podlogu. No, samim čitanjem i izučavanjem ne postižu se promjene. Iskreno rečeno, poznajem mnoge ljude koji su nastavili "istim putem" i nakon što su saznali za novo. Ne treba nas to čuditi. Radi se o posebnim teškoćama transformacije o kojima ću pisati u nastavku.

Današnja praksa:

- Raditi kao i drugi, bez poznavanja teorije o menadžmentu.
- Ne postoji konstantna misija.
- Dominacija kratkoročnih rješenja.
- Usmjerenost na trenutne informacije i probleme.
- Usmjerenost na sadašnjost, ne i na budućnost.
- Održanje i povećanje cijene dionica.
- Održanje i povećanje dividende.
- Nema brige za optimizaciju.
- Učiniti da "kvartal dobro izgleda".
- Isporučiti sve što je na zalihama do kraja mjeseca ili kvartala.
- Kvaliteta nije važna, važna su "izvješća o isporuci".
- Popravke, održavanje i narudžbe odložiti za slijedeće tromjesečje.