Klasična organizacija funkcionira na način da svakodnevno odbacuje nevjerojatno bogatstvo najrazličitijih iskustava, znanja i promišljanja. "Organizacija koja uči" (Peter M. Senge) mjesto je u kojem ljudi sami kreiraju svoju stvarnost i tako je unapređuju. Shewhartov krug je proces koji to omogućuje. U nedostatku opisanog pristupa najdragocjenije znanje i ideje bespovratno se gube pretvarajući organizacije u mjesta za puki "prakticizam", ponavljanje istih grešaka bez iznalaženja pravih uzroka. Organizacija ostvaruje sve lošije rezultate a da nitko to ne primjećuje. Krajnji je scenarij uvijek isti: svi tvrde da su drugi krivi za neuspjeh!

Iako tvrtke marljivo rade pravog je uspjeha sve manje i manje. Promašaj menadžmenta posve je očigledan. Ako rezultate rada zaposlenika A označimo s X, a rezultate rada zaposlenika B označimo s Y, nakon uključivanja zaposlenika B konačni rezultat je obično X + Y > X. Nažalost, rijetko se kada događa da konačni rezultat možemo prikazati kao X + Y = X + Y!  Dakle, novi djelatnik je pridonio laganom poboljšanju ukupnog učinka ali ne tako da su njegove sposobnosti u cijelosti pridodane djelatniku A. Kada u jednadžbu uvrstimo C i D djelatnike, ukupni rezultat će se sve teže uvećavati.

Uzrok opisanom leži u menadžmentu koji nije u stanju prepoznati inhibirajuće procese kojim novi djelatnici usporavaju stare. Negativne interakcije postaju sve snažniji što loše utječe na sustav u cjelini. Korištenjem horizontalnog organizacijskog prikaza i Shewhartovog kruga dolazimo do nove situacije koja na prvo mjesto stavlja učenje iz procesa rada kao i kontinuirano unapređivanje radnih procesa i konačnih rezultata.

Shewhartov krug nije nešto novo. Čudno je što ga u Hrvatskoj tako malo, ako uopće, upotrebljavamo. Shewhart je svoj krug prvi puta obznanio u brošuri Elementarni principi statističke kontrole kvalitete 1950. godine. Dr. Deming iste je godine započeo intenzivnu primjenu njegove ideje te je smatrao kako on zorno prikazuje shemu učenja i unapređivanja procesa ili proizvoda kako se oni stvarno odvijaju u organizaciji. Pri tom je važno naglasiti da dr. Deming na prvo mjesto stavlja "učenje" a tek onda "procese" i "proizvodnju". Proizvodnja koristi neke elemente kruga učenja i unapređenja, ali u tome nije temeljita. Organizacije obično započinju s nekim planom koji ih vodi prema akciji te zatim mjerenju ostvarenja. No takav pristup nije metodičan već je površan i nepotpun. U praksi, ljudi uopće ne znaju da se radi o nekakvom krugu.

Shewhartov krug zapravo predstavlja stanoviti eksperiment za kojeg mislimo da se provodi isključivo na fakultetu. Šteta što je tako jer u nedostatku eksperimentiranja nema ni novog učenja. Tako praksa ostaje praksa a teorija se smješta u neki mistični, tajanstveni laboratorij. Kvaliteta se traži, ali su putovi upitni. Za postizanje kvalitete obično se izabiru putovi koji vode u suprotnom smjeru.