Varijacije među ljudima su bezgranične. Zbog toga je čovjek kao biološko biće uspio preživjeti. Varijacije su prirodna pojava i svako nastojanje da se one umanje ne neki način predstavlja napad na ljudski organizam. Školski sustav se usmjerio prema masi učenika koje razlikuje samo po godinama starosti. Takav sustav ograničava razvoj djece. Ocjenjivanje u školama pogubna je navika ne samo za školski uspjeh, već i za daljnji život učenika. Uspješno voditi ljude znači uspješno koristiti njihove varijacije u procesu ostvarenja organizacijske misije. Dakle, razlike među ljudima se ne bi trebale smanjivati, već bi ih mudri lideri i menadžeri trebali znati koristiti! Da bi u tome uspjeli, lideri i menadžeri moraju poznavati Teoriju varijacija koja spada u "sustav temeljnih znanja". Razumijevanje "sustava temeljnih znanja" predstavlja conditio sine qua non svakog uspješnog menadžmenta.

Razlike u ostvarenim rezultatima među različitim pojedinaca mogu biti svima vidljive, a da nisu nastale radi nečijeg "većeg ili manjeg zalaganja". Jednadžba

x + (xy) = 8

može nam poslužiti kako bi ilustrirali individualni učinak pojedinca. Ako varijabla "x" prezentira individualni učinak, a varijabla "xy" interakcije sustava i pojedinca, tada broj 8 predstavlja iskaz konačnih performansi nekog pojedinca. Što se događa ako netko drugi ostvari konačni rezultat od 12?

Jednadžba nam pokazuje da konačni rezultat ne ovisi isključivo o pojedincu već da je on u velikoj mjeri ovisan o varijabli "xy" što svako procjenjivanje dovodi u pitanje. Menadžer koji inzistira na ocjenjivanu radnika zapravo odustaje od vođenja. On pogrešno pretpostavlja kako je on "učinio sve što se učiniti može" za sustav (varijabla "y") te da ukupne performanse sada ovise samo i isključivo o radu zaposlenika. Ako je tome tako, ako je menadžer odustao od svojeg zadatka (varijabla "y") trebamo li razmišljati o tome da mu smanjimo plaću?

Pygmalionov zakon (Robert Rosenthal, Leonore Jacobson: Pygmalion in the Classroom) upozorava na velike opasanosti rangiranja: visoko rangirani ostaju visoko, neovisno o tome koliko kvalitetno rade dok nisko rangirani ostaju pri dnu, ma koliko se oni trudili na poslu!

I ne samo to. Rangiranje potiče nadmetanje među ljudima, strukama, odjelima što dodatno povećava ukupne štete u sustavu. Upravljanje sustavom zahtijeva povezivanje oko radnih procesa a lideri i menadžeri svojski se trude nametnuti kulturu sukoba, podmetanja, lažnog prikazivanja podataka... samo da bi netko, na kraju "balade", osvanuo bolje rangiran od drugih. Pažnja zaposlenika u sustavima tada se usmjerava na "udovoljavanje zahtjevima menadžera" što oni jako vole! Umjesto da se usmjerava na rad i stvaranje, energija sustava koristi se za ulagivanje nadređenima kako bi se ostvario "bolji status" koji zatim vodi do veće plaće i većih beneficija.