Posve je neupitno da proces rangiranja uzrokuje konflikte među ljudima i da razara moral. Kvaliteta stradava. Slobodno možemo zaključiti: direktor troši novce u vlasništvu tvrtke za uništavanje radnih procesa! Pri tome treba uvijek imati na umu da su direktori ljudi koji zadnji pate zbog svojih vlastitih propusta. Vrlo je zanimljivo primijetiti koliko se broj ljudi danas bavi poslom kojeg uopće ne razumije.

Svaki menadžer smatra kako on "jako dobro radi", štoviše, "najbolje što je uopće moguće". Tvrde kako rade "najbolje što znaju" pa stoga upravo na tome mjestu trebamo potražiti uzroke alarmantne gospodarske situacije u našoj zemlji. Dakle, oni rade "najbolje što znaju" a da se nikada ne zapitaju: "Da li je moje znanje dovoljno kvalitetno?" Paradoksalno je kako upravo njihovo "znanje" predstavlja izvor najvećih gubitaka i šteta za organizacije i zemlju u cjelini. Sva njihova nastojanja da djeluju na temelju njihovog "znanja", dakle ne-znanja, samo nastavljaju produbljivati jamu u kojoj se trenutno nalazimo. Recesija nam je to zorno pokazala.


Tiranija uobičajenog

Značajne gubitke stvaramo pod konstantnim utjecajem uobičajenog. Uobičajeno izjednačujemo s ispravnim pa se tako podvrgavamo "tiraniji uobičajenog": svi tako rade pa ću onda i ja! Opisani oblik tiranije se primjerice javlja u situacijama kada se većina odluči za nešto, pa se onda podrazumijeva da je većina u pravu, bez obzira na mišljenje pojedinca. Što predstavlja čestu i fatalnu pogrešku. Pojedinac može, bez obzira na većinu, kvalitetnije sagledavati stvarnost. U struci nema nadglasavanja. Samo kvalitetna teorija može predstavljati pravi kriterij za ispravnost.

Slogan "Kupujmo hrvatsko" samo se površnom promatraču može činiti ispravnim. U zemlji velikih gospodarskih problema čini se logičnim poticati kupovinu robe domaćih proizvođača. Nažalost, plasiranjem takvog slogana automatski podržavamo nekompetentnost. Umjesto da se napori usmjere u stalna poboljšavanja kojima će domaći kupci sami po sebi postati zadovoljni domaćom robom, kupujući "naše" eliminiramo kvalitetniju stranu robu i podržavamo "naše" proizvođače koji će se sada još manje brinuti o kvaliteti. Na taj način teško će postići konkurentnost potrebnu za izvoz.

Glavni krivci za rastuću nezaposlenost također su menadžeri, točnije njihova znanja o menadžemntu. Oni kao ljudi su posve u redu, ali im znanje nije u redu. Proizvodnja i prodaja robe na tržištu njihov je glavni zadatak. Iako su jako dobro plaćeni, oni to nisu učinili. Budući da nisu napravili ono za što su plaćeni, pronašli su krivce u radnicima koje sada nemilice otpuštaju.