Sustav temeljnih znanja uvodi znanstveni pristup u menadžment. Iako je teško očekivati stručnost pojedinca baš u svim područjima, dobro bi bilo kada bi menadžer bio ekspert barem u jednom od njih, kada bi dobro poznavao međuzavisnosti među svim područjima te kada bio znao okupiti eksperte drugih područja sustava temeljnih znanja. Jer menadžment podrazumijeva profesionalni pristup a profesionalnost znači dobro poznavati i stalno izučavati sva područja važna za struku.


Uvažavanje sustava

Što je to "sustav"? Sustav predstavlja mrežu međusobno zavisnih komponenti usmjerenih prema ostvarivanju jedinstvene svrhe. Sustav jednostavno mora imati svoju svrhu. Bez svrhe sustav ne postoji. Nadalje, sustav ne može sam sobom upravljati. Treba mu netko tko će njime rukovoditi. Ovdje nailazimo na prvu podjelu rada i odgovornosti budući da je jako važno shvatiti da postoje ljudi koji rade NA sustavu i ljudi koji rade U sustavu. Iz navedene podjele lako se može razlučiti kako postoji "odgovornost za sustav" koja je posve drugačije prirode od odgovornosti ljude koji rade "u sustavu". Dakle, teza po kojoj smo "svi mi odgovorni" potpuno je pogrešna!

Navedena podjela nikako ne isključuje međusobnu povezanost pojedinaca koji rade "na sustavu" i onih koji rade "u sustavu". Osobe zadužene za rad "na sustavu" trebaju tražiti pomoć osoba koje rade "u sustavu". Iako se njihovo djelovanje međusobno prožima, to ne znači da se njihove odgovornosti prožimaju. Jer, jedno je komunicirati s djelatnicima "u sustavu" kako bi se unaprijedio proizvod koji će kvalitetnije zadovolji kupca, a nešto posve drugo je "biti odgovoran" za odluke u vezi s time. Posve je jasno kako su osobe zadužene za rad "na sustavu" odgovorne za odluke i izbore, pa tu nema mjesta podijeljenoj odgovornosti. "Podijeljena odgovornost" zapravo ni ne postoji - budući da tada obično nitko nije ni za što odgovoran. Pravilo po kojem je "većina uvijek u pravu" ne stoji. Pojedinac može i treba "imati pravo" ako svoje ideje temelji na teorijski ispravnoj podlozi. A kriterij ispravnosti teorijske podloge je samo jedan: dugoročna win-win situacija za kupce, dobavljače i osobe koje rade u sustavu.

Najvažnija komponenta sustava uvijek je kupac."Kupac je kralj" znao je reći Tomaš Bat'a koji je pojam "kupac" proširio na sve sudionike u procesu rada. U sustavu ništa nije vrijedno činiti ako se time ne doprinosi željama kupca. Budući da sustav predstavlja klaster različitih procesa, svaki čovjek uvijek je dijelom nekog procesa između internih "dobavljača" i "kupaca". Neka druga "važna komponenta" osim kupca u sustavu ne postoji. S druge strane, sve su one važne ako doprinose zadovoljstvu kupca. Bez korisnika sustav ne treba postojati.

Orkestar je primjer sustava u kojem međuzavisnost pojedinih instrumenata determinira konačni doživljaj slušatelja - korisnika sustava. Orkestar ne poznaje kategoriju "primadone". Članovi orkestra nastoje pružiti ono što se od njih traži. Orkestar čine mnogi, a ne neki pojedinačni virtuoz. Iako ih je dobro imati, nije i neophodno!