1. Pojedince koji se opiru promjenama,
2. Uplašene,
3. Otvorene za suradnju,
4. "Agente promjene" (eng. change agents).


Promjene započinju prepoznavanjem tzv. agenata promjene koji trebaju djelovati na ljude otvorene za suradnju kako bi potom zajedno pomogli uplašenima da prevladaju svoje strahove i razviju povjerenje u svoje vlastite mogućnosti. Pridobiti za promjene one koji se opiru moguće je tek pošto su se tri skupine prethodno udružile. Ovdje je potreban veliki oprez je na grupu uplašeni pokušavaju utjecati i oni koji se opiru i agenti promjena. Kada su prvi uspješniji tada dolazi do cijepanja organizacije što bi svakako trebalo izbjeći. Opisani proces previše je važan da bi se prepustio tek tako sudbini. Lideri i menadžeri moraju njime vješto upravljati.

Konačni uspjeh ovisi o tome na koji se način primjenjuju ideje u korijenima promjene. Tak kada ih ljudi prihvate kao svoje moguće je računati na pozitivne pomake. A hoće li ljudi prihvatiti nove ideje ovisi o pristupu lidera i menadžera. Nažalost, u tom kontekstu ne postoje jednostavan rješenja budući da su ljudi složena bića teško predvidljivog ponašanja.


Zašto su promjene toliko zahtjevne?

Problem: Ljudi se osjećaju ugodno u onome na što su navikli.

Rješenje problema: Lideri i menadžeri bi trebali riskirati, kreirati jasnu viziju željenog stanja za koju će se zatim hrabro izboriti. Jedna petoljetka posve je razuman vremenski period u kojem se takva promjena može i treba dogoditi. Budući da su dugotrajne, takve promjene zahtijevaju strpljivost. Dok se ne razvije i ne utvrdi novi pristup radu menadžeri trebaju osigurati da se još uvijek radi po starom.

Problem: Ljudi koji rade" u sustavu" obično njeguju mentalni model po kojem naprezanje nije ugodno.

Rješenje problema: Svaki djelatnik treba sam sebi odgovoriti na slijedeće pitanje: "Želim li uopće biti uspješan? Ako želim, mogu li to ostvariti zadržavanjem statusa quo radeći onako kako sam radio i do sada? Koliko sam pošten sam prema sebi, drugim ljudima i organizaciji kada odbacujem započete promjene? Mogu li raditi ono što ja želim ili trebam raditi ono što se od mene traži? Jesu li promjene te koje utječu na mene ili sam dovoljno prilagodljiv da mogu bezbolno prihvatiti iste?" Vrlo je korisno znati koje prirodne sile pokreću čovjeka na djelovanje kako bi mogli objasniti ljudima da promjene svakom koriste bez obzira jesu li koristi direktno vezane uz pojedinca ili se odnose na cjelokupni sustav. Svaki pojedinac u sustavu trebao bi samostalno evaluirati vlastiti rad, svoj odnos prema kolegama i energetsku razinu na kojoj živi pri kraju radnoga dana. Zatim je potrebno pokrenuti dijalog o rezultatima: kakvi su oni kada se malo očekuje a kakvi su kad se više očekuje. Što zapravo dobivamo kada nastojimo stvoriti kvalitetnu organizaciju?