Tamna strana konflikta, ukoliko se on ne kontrolira, rezultira raspadanjem grupe uslijed meďż˝usobnog neslaganja ďż˝lanova. To ukljuďż˝uje pogoršanje komunikacije, smanjenje kohezivnosti i prevladavanjem osobnih sukoba nad ciljevima grupe. Procjenjuje se da je 2/3 svih problema vezanih uz radnu uďż˝inkovitost povezano sa disfunkcionalnim konfliktima na radnom mjestu.

Mnoge kompanije su savladale poticanje funkcionalnih konflikata na na�in da organiziraju kaoti�ne sastanke pune napetosti i me�usobnog ometanja kako bi se stvorila klima kreativnosti i stimulirale kreativne ideje. Prilikom grupnog odlu�ivanja, stvara se klima slobode kritiziranja vo�a i nadre�enih, nagra�uju se pojedinci koji stvaraju konflikt a ka�njavaju se pojedinci koji izbjegavaju konflikt.

Dok se konflikte treba kontrolirati, suradnju definitivno treba poticati. Kroz povijest nalazimo jako interesantnih primjera kako je suradnja srušila mnoge granice i postigla jako dobre rezultate. Još poďż˝etkom 20. stoljeďż˝a navodi se primjer suradnje policijskih odjela Sjeverne i Juďż˝ne Irske, i to u trenucima velike politiďż˝ke napetosti, gdje su samo rijetki kanali komunikacije radili a na veďż˝ini podruďż˝ja bi se suradnja smatrala izdajom. Policije sa obje strane su uspjele ostvariti kontakte, razviti suradnju i raditi na pomirenju, iz potrebe da olakšaju i omoguďż˝e mnoge vitalne procese. Jedan od korisnih dogovora koje su odrďż˝ali je bio o izruďż˝ivanju kriminalaca koji su poďż˝inili zloďż˝ine na jednoj strani, a onda se nadali spasu prebjegom na drugu stranu. Naravno, motivi za suradnju mogu biti mnogi. Pokazalo se da je ponekad od ďż˝elje za rješavanje nekoga problema bolji facilitator suradnje ďż˝elja za reduciranjem rizika, osiguravanje financijskih sredstava ili borba sa konkurencijom i osnaďż˝ivanje svoje pozicije. Industrijska kultura u transportu kontejnera u Nizozemskoj je upravo poticala na kooperaciju najviše u segmentima koji su bili povezani sa posljednjim faktorima. Nadalje psihološka istraďż˝ivanja (Wong i Hong, 2005) pokazuju da realizacija ideje o suradnji ovisi i o kontekstualnim faktorima koji mogu pojaďż˝ati kulturalne norme, dakle ovisno o tome trebamo li suraďż˝ivati sa prijateljima ili sa strancima, i potaknuti aktiviranje viših ciljeva (maksimizacija zajedniďż˝kog profita) te oďż˝ekivanja o suradnji. Vodile su se i zanimljive debate o tome koliko religija utjeďż˝e na moguďż˝nost suradnje, ali rezultati sugeriraju da puno veďż˝u prevagu imaju politika, ekonomski faktori i sama volja za suradnju (O'Rourke, 2007).

U realnosti su situacije i odnosi sloďż˝eni i ukljuďż˝uju brojne faktore koje nije uvijek moguďż˝e u potpunosti predvidjeti. Ipak, opstanak "najjaďż˝ih" prema Darwinu ukljuďż˝uje sposobnost suradnje i improvizacije. Mi bismo tome dodali vještinu razvijanja i upravljanja konfliktima u smjeru konstruktivne suradnje. Organizacije koje kroz svoje kulture to uspiju razviti i usvojiti zasigurno ďż˝e postiďż˝i nadprosjeďż˝nu sposobnost preďż˝ivljavanja, bez obzira na kontekst u kojem budu funkcionirale.