Organizacijska kultura ravnoteže ambicija

Davor Perkov Davor Perkov, doktor znanosti, vlasnik konzultantske kuće Perkov savjetovanje, profesor visoke škole i certificirani trener WIFI Austria-Croatia. Predaje i vodi specijalistički stručni studij menadžmenta trgovine pri Visokoj poslovnoj školi Libertas u Zagrebu. Surađuje s poslovnim učilištem Experta, Veleučilištem VERN te nizom uglednih hrvatskih i inozemnih poduzeća. Autor je 20-ak znanstvenih i stručnih radova te koautor nekoliko knjiga.

Potiče li naša organizacija odanost, kreativnost i motiviranost suradnika te njihovu usmjerenost na kupce i organizacijske rezultate? Dolaze li nam ljudi na posao ranije i dragovoljno ostaju poslije radnog vremena? Nudi li organizacijska kultura izazov svim dionicima ili se jedina kultura nalazi u jogurtu u radničkoj kantini? Svaki dobar menadžment morao bi sebi postaviti ova pitanja i iznaći put do pozitivnih odgovora.

Suvremeno poslovanje koje karakteriziraju težnje za ostvarivanje tri cilja "svih ciljeva", dakle, najprije opstanak, pa potom razvoj i dobit, neminovno tendira narušavanju ekvilibrija između očekivanja zaposlenika, kupaca i organizacije (slika dolje!). Zaposlenici žele biti uvažavani, biti involvirani u odlučivanje i shvatiti svoju ulogu u poslovnim procesima. Vlasnici žele što viši, brži i sigurni povrat ulaganja. Kupci diktiraju vrstu proizvoda ili usluge, mjesto i uvjete isporuke, rok i cijenu!

Slika 1: Promjenama do ravnoteže poslovnih i osobnih ambicija

Pogledaj u PDF-u!

Da ne bi došlo do dominacije ili prevlasti samo jedne od ovih triju grupa dionika, menadžment mora uzeti u obzir pitanja, ciljeve i pozicije svake od njih. To je posebice kompleksna zadaća jer su očekivanja dionika nerijetko jednostrana i u uzajamnom sukobu interesa. I Drucker je mudro naglašavao kako je glupost promatrati menadžment izdvojeno, samog za sebe! Menadžment zapravo "služi" ambicijama svih dionika i postoji isključivo zbog organizacije kao cjeline.

Ako su zaposlenici zadovoljni onda će dati sve od sebe da kvalitetno usluže kupce. Zadovoljstvo kupaca će potom rezultirati isporukom vrijednosti i povećanom prodajom što opet doprinosi rezultatima menadžmenta i višim stopama profita ulagačima. Sukladno tome, organizacijska kultura mora težiti optimalnoj ravnoteži između poslovnih i osobnih ambicija, tj. između zahtjeva kupaca, motivacije zaposlenika i organizacijskih pitanja. U protivnom, teško da će ostvariti ijednu od svojih iole značajnijih poslovnih inicijativa.
Držim da bi u pogledu postizanja željene ravnoteže, u primarnom fokusu organizacije i menadžmenta trebali biti produktivnost, lojalnost i zadovoljstvo zaposlenika. Ljude bi trebalo tretirati jednako kao i kupce. Oni nisu najveći trošak, drugorazredni resurs, niti privjesak stroja, već najveći dobitak, krucijalni faktor sadašnjeg i budućeg uspjeha i sâmo srce zbivanja u organizaciji. Ljudi su ključni resurs na novom svjetskom tržištu jer samo oni mogu učiti, rasti i doprinositi, dok se svi ostali resursi (imovina) organizacije mogu kupiti po tržišnim cijenama.