Intervju: Franjo Luković

Dragan Salarić Franjo Luković, predsjednik Uprave, Zagrebačka banka d.d.

Dragan Salarić, potpredsjednik, COTRUGLI Business School. Posebno je zainteresiran za područje osobnog razvoja lidera te promicanje načela održivosti i društveno odgovornog poslovanja.

Dragan Salarić: Okolnosti u kojima se našlo hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini odredile su početak ovog razgovora. Kao osoba iz uskog kruga najutjecajnijih gospodarstvenika i čelnik naše najveće banke, na koji način vidite i promišljate uzroke i posljedice krize koja je ozbiljno uzdrmala naše društvo?

Franjo Luković: Čini se da u Hrvatskoj postoji samo jedan cilj prema kojem politički lideri vode ovu zemlju: ulazak u Europsku uniju. Time se, barem se meni tako čini, ne adresiraju sveukupne potrebe građana. Pored toga, ne poznajemo odgovore na ključna pitanja: kako osigurati razvoj, prekinuti gospodarsku recesiju, zaustaviti kulturnu i moralnu devastaciju društva te na koji način, pored formalnog članstva u EU, napraviti da se osjećamo uspješnim ljudima sposobnim prosperirati i stvarati uvjete za perspektivnu budućnost generacija koje dolaze. Dakle, nemamo odgovor na pitanje kako ćemo, kako se to danas kaže, osigurati održivost. Budući da nismo uspjeli prepoznati i artikulirati primamljive razvojne ciljeve stvorili smo neko čudno okruženje pa trenutno stanje teško mijenjamo s novim, kvalitetnijim. Nažalost, politička rasprava često je usmjerena prošlosti a politička borba temelji se na populizmu u smislu "tko će kome dati više" iako bi svima trebalo biti jasno kako ovo nisu vremena za "raspodjelu viškova" već za raspravu o tome na koji način ćemo ih stvoriti. Pored toga, svakodnevno pratimo prepucavanja o tome tko je "manje ili više korumpiran" te tko će vještije i mudrije nekome nešto oduzeti čime se opet ne nude odgovori na važna pitanja: Kako ćemo stvoriti više? Kako ćemo stvarati bolje? Navedeno smatram ključnim nedostatkom trenutka u kojem danas živimo. Zato je odgovornost svakog pojedinog građana Hrvatske, pa tako i moja, da više razgovaramo i više radimo na kreaciji (stvaranju) i to u svakom smislu.

DS: Jeste li možda u godinama koje su prethodile krizi, dakle u periodu od 2003. – 2007. godine, na bilo koji način u bilo kojem trenutku naslutili promjene, nove okolnosti koje će snažno utjecati na način današnjeg života i rada?

FL: Ne bih mogao reći da sam predvidio dolazak globalne financijske krize i recesije. Tada se činilo da živimo u fantastičnom ambijentu u kojem sve raste što nas je navodilo na ugodno opuštanje u vjerovanju da će tako zauvijek biti. Ono što možda mene i dio menadžmenta u Zagrebačkoj banci razlikuje od ostatka gospodarske scene jest činjenica da smo 90-ih godina prošli kroz burna vremena pa nas dolazak recesije nije zatekao. Iskustvo koje smo tada stekli u mnogome nam je pomoglo prilikom odlučivanja u krizi, pripremilo nas je na promjene i osposobilo za snalaženje u novim, zahtjevnim okolnostima. Naprosto smo bili spremni prepoznati ono bitno u novonastalim uvjetima, nove kriterije i čimbenike uspješnosti u promijenjenom ambijentu i organizirati se shodno tome.