DS: Ako je točno da najvažnije lekcije učimo u najtežim situacijama, period netom iza nas, pa i vrijeme koje upravo živimo, prilika su za duboko učenje. Mislite li da smo kao društvo pametniji, da smo nešto naučili, da smo pripremili neki novi obrazac ponašanja za budućnost ili se, kada jednog dana ova kriza prođe, ništa značajnije neće promijeniti?

FL: Mislim da će se mnogo toga promijeniti i da ništa više neće biti isto. U svijetu se već govori o pojmu New Normal, tzv. "novoj normali", kako bi se naglasilo da se ona razlikuje od normale prije krize. Dakle, ništa neće ostati isto! U kontekstu Hrvatske nadam se da korupcija, u svim strukturama društva a naročito u javnom sektoru, više neće biti moguća budući da je potpuno suprotstavljena ideji izvrsnosti po kojoj trebamo učiti kako bi bili konkurentniji i bolji, pa da se onda kroz fer natjecanje pokušamo održati u svijetu. Naša zemlja konkurira drugim zemljama na slobodnom svjetskom tržištu. Hrvatske škole i sveučilišta, pa tako i vaša poslovna škola, natječu se sa školama i sveučilištima drugih zemalja za naklonost darovitih mladih ljudi. Želimo li biti uspješni moramo težiti izvrsnosti i poticati tu težnju. Također moramo znati prepoznati izvrsnost kako bi je mogli javno pohvaliti. Sve to zajedno nespojivo je s razmišljanjem "na koji ću način kupiti ispit" ili "hajdemo 'preko veze' riješiti naše probleme" a ne zato što smo to zavrijedili svojim znanjem, vještinama, kvalitetom ili trudom. Dakle, u vrijednosnom smislu korupcija i izvrsnost suprotni su polovi matrice uspjeha. Nadam se da će u tom smislu Hrvatska stvoriti jednu posve novu, mnogo bolju ravnotežu u kojoj će kvaliteta izvrsnosti, kao temelj održivosti, imati mnogo veću šansu nego što je to bilo u vremenima koja su pomalo za nama. Upravo će takav majndset predstavljati najbolju preventivu povratku na staro.

DS: U posljednje vrijeme brojne kritike upućene su financijskom sektoru. Okrivljuje ga se za možda najveću globalnu krizu u povijesti. Govori se da je financijska industrija u potpunosti izgubila vezu sa svrhom svojeg postojanja, da je izgubila realni odnos prema svojoj ulozi i prema svojim obavezama, da je stvorila različite instrumente i proizvode koji naprosto ne pomažu gospodarstvu i građanima. Kako komentirate ovakve interpretacije?

FL: Ovakva interpretacija može biti ispravna za razvijena financijska tržišta Amerike i dijela zapadne Europe. No, sve je to poprilično daleko od hrvatskog klasičnog bankarstva gdje derivati i špekulacije sudjeluju u minornom postotku. Ako zamislimo hrvatsko gospodarstvo kao splav onda je upravo solidnost financijskog i bankarskog sustava ključna komponenta koja je osigurala da u recesijskim vremenima splav preživi tek s manjim oštećenjima... da ne kažem da je financijski sustav osigurao da splav ne potone. Hrvatsko bankarstvo oduvijek je bilo oslonac gospodarstvu, ako izuzmemo rane 90-te kada smo ga u fazi konstituiranja nakon izdvajanja Hrvatske iz Jugoslavije trebali konsolidirati radi prelaska iz planskog u tržišno gospodarstvo. Sanacija banaka doista je koštala hrvatsko društvo. No, to je bilo neminovno i neizbježno pa stoga za time ne treba žaliti. Ono za čime treba žaliti period je vremena nakon te inicijalne sanacije kada se nizu novih malih banaka dopustio rast bez nadzora i poslovanje mimo najbolje bankarske prakse zbog čega su iste i propale, opet na teret proračuna i hrvatskog gospodarstva. Za time zaista trebamo žaliti jer su se takvi događaji mogli i morali izbjeći. Ima u tome, naravno, i naše odgovornosti. No, nakon 2000. godine bankarstvo se zasigurno prometnulo u istinsku snagu hrvatskog gospodarstva. U odnosu na regiju, hrvatsko bankarstvo predstavlja oslonac domaće privrede, podršku za regionalne ambicije hrvatskih poduzeća s potencijalom za širenje. Hrvatske banke mogu biti izvrstan most između lokalnog, regionalnog i nekog šireg europskog gospodarstva. Siguran sam da bi mnoge zemlje bile sretne da imaju ovako kvalitetan sustav. Primjerice, slovensko je bankarstvo na manje čvrstim temeljima nego naše, srpsko također, a ništa drugačije nije na širem južnoeuropskom području. Znate... svaka poslovna strategija uvijek se temelji na analizi snaga i slabosti pri čemu se strategije rasta uvijek oslanjaju na snage a ne na slabosti takve analize. Kada u Hrvatskoj netko jednom odluči stvoriti ambicioznu strategiju rasta i razvoja gospodarstva u bankarskom će sustavu zasigurno pronaći važan oslonac i kvalitetnog partnera. Ha, ha... Meni je osobno veoma drago što nas se neće ucrtavati u rubriku "slabosti" SWOT analize (smijeh)!



Tekst u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...