Unato� tome, situacija u Hrvatskoj presporo se mijenja. U našim institucijama, korporacijama i organizacijama termini poput vizije, misije i vrijednosti sporadi�no se spominju, s "figom u d�epu", u najboljem slu�aju zato da se zadovolji forma. Jednom napisane, "izjave o viziji, misiji i vrijednostima" ostaju tek mrtvo slovo na papiru. Nedavno mi je o tome pri�ao kolega. �lanovima uprave ugledne hrvatske kompanije pojašnjavao je kako bi se trebalo postupati s vizijom. Tijekom izlaganja, obratio mu se jedan od prisutnih: "To smo ve� napravili... napisali smo izjavu o viziji". "Zanimljivo", zainteresirano je odgovorio. "O �emu ona govori? Kako �e izgledati ova tvrtka kada ostvari svoje najve�e potencijale?" Na njegovo pitanje, doti�ni se gospodin okrenu prema kolegi iz uprave ozbiljno ga upitavši: "Ivice, kako ide ona izjava o viziji?!"
Glavni razlog distanciranja pragmati�nih institucija javnog i poslovnog sektora od ozbiljnog rada na viziji, misiji i vrijednostima podsvjesni je strah od istinskog zajedništva. O�ekujem da �e mnogi �itatelji, lideri i menad�eri javnog i poslovnog sektora, tekstove ovog broja procijeniti "neprimjerenim ozbiljnom biznisu i gospodarstvu", zato što "previše toga otkrivaju", jer su "suviše emotivni", te zato što bi njihovom eventualnom primjenom u praksi postali "pretjerano ranjivima" ili "suviše humanima". Mnogo je sigurnije i ugodnije ne mariti o "tim glupostima" bave�i se i dalje uobi�ajenim; "�vrstim, muškim i konkretnim" vodstvom koje, zagrebete li malo ispod površine, ne predmnijeva ništa više od pukog nametanje nekakvih ciljeva, isklju�ivo pomo�u straha.
Dobra vijest (ili loša, zavisno od perspektive) nam poru�uje: uobi�ajeni pristup (eng. business-as-usual) više ne funkcionira! Potrošen je, ne donosi više o�ekivane rezultate. �eljene rezultate ostvarivati �e samo one nacije, institucije i organizacije koji se drznu hrabro uroniti u neistra�ene suptilne sfere nove znanosti i umjetnosti menad�menta.