Tijekom prvog razgovora Musheshe me zapanjio svojom odluďż˝nošďż˝u i jasnoďż˝om stavova; prenio mi je tada jednu misao koju neďż˝u zaboraviti. Iako se u tom trenutku ďż˝inilo da govori o Africi, poslije sam shvatio da je rijeďż˝ o mnogo široj, štoviše, univerzalnoj istini:

Fatalizam je najveďż˝i problem Afrike, problem koji najviše ograniďż˝ava razvoj. Ako ljudi ne vjeruju da doista mogu promijeniti svoju buduďż˝nost, tada prestaje biti vaďż˝no što ďż˝inite kako biste im pomogli. Što god da poduzmete, samo ďż˝ete uďż˝vrstiti njihovo primarno uvjerenje da se tu baš ništa ne moďż˝e uďż˝initi. U tome leďż˝e uzroci brojnih neuspjeha projekata za pomoďż˝ siromašnima u Africi. Koliko god da su dobro osmišljeni, u sebi nose sjeme vlastitih ograniďż˝enja.

Nakon susreta, sljede�e �etiri godine, Musheshe nam je na MIT redovito slao tro�lane ili �etvero�lane timove mladih ljudi iz Ugande na dvomjese�nu obuku. Pored ostalog, obavezno su poha�ali trodnevnu radionicu koja se nekada zvala Leadership and Mastery. Zapravo, mnoge ideje poslije zapisane u knjizi Peta disciplina oblikovane su upravo na toj seriji radionica.

Mladiďż˝i iz Ugande posjeďż˝ivali su nas svake godine; mnogo smo radili na njihovu osobnom razvoju i razvoju sposobnosti sustavnog promišljanja. Svake godine u Boston bi došlo troje ili ďż˝etvero ljudi u dobi od dvadeset do najviše trideset godina. Rijeďż˝ je bila o tzv. terencima, neposredno angaďż˝iranim na spomenutom projektu koji se provodio u siromašnom dijelu Ugande. Njihov se posao sastojao u tome da pomaďż˝u mještanima kopati bunare, graditi spremišta za ďż˝ito i zahode - sve to na bolji i svrsishodniji naďż˝in. Dakle, rijeďż˝ je o jednostavnim, praktiďż˝nim i razumljivim poboljšanjima koja su seljacima znatno podignula kvalitetu ďż˝ivota te su ih - jednom kad su bila prihvaďż˝ena - nastavili širiti meďż˝u sobom bez potrebe za dodatnom pomoďż˝i izvana.



Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...