U prilogu Larry Levine-a "Slušanje duhom i umjetnost timskog dijaloga" ukazuje se na doprinos razliďż˝itih znanstvenih disciplina razvoju dijaloške komunikacije. Referirajuďż˝i se na fenomenološki pristup autor naglašava "obvezatnost otvorenosti u pristupu objektu percepcije bez prethodno postavljenih hipoteza...". Sliďż˝no tome u prethodnom broju našeg ďż˝asopisa prof. Brian Arthur rekao je kako se ovdje radi o induktivnoj a ne o deduktivnoj racionalnosti, kako je umjesto nametanja vlastitih okvira (hipoteza) na situaciju potrebno jednostavno pustiti da okvir (definicija problema) proiziďż˝e iz situacije. Sukladno takvom pristupu, Levine zakljuďż˝uje kako mudrost i uvidi nisu rezultanta razmišljanja, nego primanja i slušanja.

U treďż˝em prilogu "Utjecaj dijaloga na stvaralaštvo" Glenna Gerard opisuje slijedeďż˝e vještine nuďż˝ne za uspostavku kvalitetnog dijaloga:

1. Aktivno slušanje (slušanje obiljeďż˝eno traganjem za razumijevanjem ideja i emocija sugovornika, te prepoznavanjem cjeline - "velike slike")
2. Suspenziju stavova (rijeďż˝ je kako o pristupu objektu percepcije bez prethodno postavljenih hipoteza, otvorena uma)

3. Reflektiranje (rijeďż˝ je o procesu preispitivanja vlastitog procesa razmišljanja, odnosno o osvješďż˝ivanju svojih postavki)

4. Propitivanja (postavljanja pitanja sugovornicima s namjerom razumijevanja njihova procesa razmišljanja).