Kako bi dalje pojasnili ovaj pristup, tvrdimo da je moguďż˝e, ďż˝ak i uz neznatno poveďż˝anje pozornosti, uvidjeti da se ono što nazivamo racionalno razmišljanje uglavnom sastoji od odgovora uvjetovanih i usmjerenih prethodnom misli. Ako paďż˝ljivo promotrimo "realnost" vidimo da se ona sastoji od zbirke koncepcija, sjeďż˝anja i refleksija obojenih našim osobnim potrebama, strahovima i ďż˝eljama, ograniďż˝enim i izobliďż˝enim kroz ograniďż˝enja jezika, navike, spolove i kulturu. Iznimno je teško odstraniti navedene komponente ili postati siguran da li je naša percepcija ili ono što o njoj mislimo - ispravna.

Situacija postaje još sloďż˝enija ako znamo da misao vješto skriva ovaj problem od naše neposredne svjesnosti i uspijeva stvoriti osjeďż˝aj koji nas navodi da mislimo kako je naš naďż˝in tumaďż˝enja realnosti jedini razumni naďż˝in na koji se realnost moďż˝e objasniti. Zato je neobiďż˝no vaďż˝no razviti sredstva i metode za usporavanje i promatranje misaonog procesa u tijeku.

ďż˝ovjekovo fiziďż˝ko tijelo raspolaďż˝e traďż˝enim sposobnostima ali ne i misao. Podignemo li ruku znamo da to svjesno ďż˝inimo, da ruku ne podiďż˝e neka druga osoba nego mi sami. To se naziva propriocepcija. Svjesni smo nekih tjelesnih aktivnosti u trenutku kada se one dogaďż˝aju no takva nam sposobnost nedostaje u domeni misli. Npr., obiďż˝no ne zamjeďż˝ujemo da na odnos prema drugoj osobi znaďż˝ajno utjeďż˝u naše vlastite misli i osjeďż˝aji o nekoj treďż˝oj osobi koja se sliďż˝no ponaša ili sliďż˝no izgleda kao druga osoba. Umjesto toga, unaprijed pretpostavljamo da odnos prema drugoj osobi direktno izvire iz njezinog trenutnog ponašanja. Problem se sastoji u tome što nam je pozornost potrebna za uoďż˝avanje tog nesklada rijetko kada dostiďż˝na.


Zašto nam je dijalog potreban?

Dijalog se odnosi na stvaranje prostora unutar kojeg se takva pozornost moďż˝e ostvariti. Dijalog razmatra proces razvijanja misli i znaďż˝enja koji omoguďż˝avaju neku vrstu kolektivne propriocepcije ili trenutnog odraďż˝avanja sadrďż˝aja misli i manje oďż˝itih dinamiďż˝kih struktura koje tim mislima upravljaju. Takvo iskustvo proces dijaloga osigurava kako na pojedinaďż˝noj tako i na kolektivnoj razini. Svaki slušatelj u poziciji je odgovoriti svakom govorniku i ostatku grupe te im na taj naďż˝in prenijeti vlastite poglede na iznesene pretpostavke i implikacije tih pretpostavki, kao i na zaboravljene a znaďż˝ajne teme. Dijalog pruďż˝a priliku sudionicima preispitati predrasude i karakteristiďż˝ne obrasce u pozadini njihovih misli, stavova, uvjerenja i odabranih ďż˝ivotnih uloga. Takoďż˝er omoguďż˝ava razmjenu tako steďż˝enih uvida.

Komentar

Sa�a Petar

Povijest ďż˝ovjeďż˝anstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se druďż˝ili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jaďż˝i i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noďż˝i, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doďż˝ivljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p

pročitaj...