Sve su one usmjerene prema dostizanju vaďż˝nih, uzvišenih ciljeva kao što su dugoroďż˝na konkurentnost ili promjena svjetonazora. Sve one pretpostavljaju efikasnu i kreativnu komunikaciju na pojedinaďż˝noj razini. Pa ipak, te nam koncepcije rijetko kada pruďż˝aju sadrďż˝ajne alate i metode za razvijanje kreativnosti nekog tima. Jedna od najtemeljitijih je svakako Sengeova disciplina "timskog uďż˝enja" (koje se temelji na timskom dijalogu) u koncepciji uďż˝eďż˝e organizacije. Cilj je ovog teksta proširiti i produbiti Sengeov timski dijalog.

Dijalog o kojem Senge piše ovisan je o karakteristikama pojedinca: njegovoj odvaďż˝nosti i sposobnosti da intuitivne uvide i maštanja dijeli s drugima bez neke posebne potrebe za impresioniranjem slušatelja. Bitni element timskog procesa koji podrďż˝ava suspenziju sudova je kvaliteta "slušanja duhom" drugih ďż˝lanova tima pojedinaďż˝no, ili još vaďż˝nije, kolektivno.

Iako nam Sengeov pristup nudi opďż˝eniti uvid i korisne smjernice, manjkav je u osiguranju alata i vještina za dostizanje i podrďż˝avanje dijaloga. Metodom koju opisujem u ovom tekstu ďż˝elim dokazati i pokazati vaďż˝nost vještine slušanja uz posebni naglasak na vještinu kolektivnog slušanja.


Doprinos drugih disciplina nesebiďż˝nom receptivnom slušanju

Pristup o kojem govorim u ovom �lanku razvijen je iz �etiri discipline koje sam koristio posljednjih godina. To su:
1. psihoterapija Carla Rogersa,
2. participativno-opservacijska uloga etnografskih radnika,
3. fenomenološka opservacija (Husserl i Heidegger),
4. nadosobna objektivnost u duhovnoj znanosti Rudolpha Steinera.