Zakljuďż˝avanje, ďż˝uvanje i prodaja hrane temelj je svake ekonomije koja se ďż˝eli nazvati civiliziranom, jer ako se hrana moďż˝e naďż˝i svuda oko nas, onda nije potrebna društvena hijerarhija. Onda nam nisu potrebni vladari, sveďż˝enici i ratnici da tu istu hranu proizvedemo, otmemo ili obranimo od drugih. Da hrana nije pod kljuďż˝em, tko bi radio? Od hrane sve poďż˝inje - nekretnine, novac, vrijednosni papiri i drago kamenje tek je drukďż˝iji oblik vrijednosti koju moďż˝emo zamijeniti za hranu.

I ova je bitka za trďż˝ište (usluga pranja stepenica) samo jedan mikrosvijet u kojem su se opet aktivirale osnovne ljudske potrebe - glad, ďż˝eďż˝ i potreba za osjeďż˝ajem sigurnosti. Svi ljudi na svijetu imaju iste potrebe, samo se veďż˝i dio stanovništva Zemlje još uvijek zadrďż˝ava na prvoj ili drugoj razini (1) , dok je tek manji broj onih koji su došli do razine ekonomskog bogatstva koje omoguďż˝uje potrebu za samopotvrďż˝ivanjem.

Uzeti milom ili silom?

Ljudi na ovoj planeti dugo su ďż˝ivjeli na razliďż˝ite naďż˝ine, ne sukobljavajuďż˝i se meďż˝usobno jer je ljudi bilo malo, a Zemlja je bila dovoljno velika. Onda se, u neko doba, pojavio prvi narod (ili prvo pleme) koji je vjerovao da svi ostali moraju ďż˝ivjeti na njihov naďż˝in, koji su smatrali jedinim pravim naďż˝inom. Zašto je bilo bitno nametnuti "svoj" naďż˝in ďż˝ivota, rada i organizacije društva nekim drugim pojedincima i plemenima, kasnije narodima, nacijama i drďż˝avama?

U ďż˝ivotu ne moďż˝ete sve stvoriti sami. Da biste imali sve što ďż˝elite, morate ono što vam nedostaje uzeti drugima - onima koji mogu proizvesti ono što vi ne moďż˝ete (proizvode, usluge, emocije, ideje, informacije, itd.). Ono što vam nedostaje moďż˝ete uzeti na dva naďż˝ina - silom ili milom. Silom uzimate tako da ništa ne date za uzvrat. Nemate ništa što biste ponudili drugoj strani, pa zato uzimate prijevarom, kraďż˝om, ratom i nekim drugim grabeďż˝nim naďż˝inom.

Sve takve pojedince, ali i narode (kada su u ratu) moďż˝emo nazvati "grabeďż˝ljivcima" buduďż˝i da grabe od drugih ne bi li postigli toďż˝ku najvišeg moguďż˝eg vlastitog obilja (u odnosu na postojeďż˝e tehnologije). Za uzvrat nude samo otpad koji nastane uporabom otetih vrijednosti ili, u malo boljem sluďż˝aju, staklene perlice. To su svi oni koji ďż˝ele svoje ambicije provesti tako da "troškove" svoga uspjeha prebace na nekog drugog.

Milom uzimate tako da uzetu vrijednost uzvratite sliďż˝nom ili višom vrijednosti. Milom uzimate tako što imate proizvod (uslugu, emociju, znanje, informaciju i sliďż˝no) koju druga strana ďż˝eli i spremna je za to platiti. Takve pojedince, ali i narode moďż˝emo nazvati "davateljima", moďż˝da i "dobrim trgovcima", no kako bilo, jedino takvo ponašanje osigurava dugotrajni razvoj (ali i opstanak) našega planeta.

Priznali to danas njihovi politiďż˝ari ili ne, visoko razvijene zemlje današnjice razvile su se "zahvaljujuďż˝i" grabeďż˝ljivom ponašanju tijekom ranijih stoljeďż˝a, kada su tako (zahvaljujuďż˝i otimanju od slabijih) stvorili dobru materijalnu osnovu, kojom sada mogu nametnuti svoje proizvode i usluge stvarajuďż˝i globalno trďż˝ište. Koristeďż˝i ga da (sada bez ratova i oďż˝itog grabeďż˝a) trgovinom (znaďż˝i, milom) uzmu od onih manje razvijenih zemalja sve što im treba (sirovine, kvalificiranu radnu snagu, itd.), nastavljaju jednom zapoďż˝eti proces ďż˝iji se negativni efekti danas najviše vide kao drastiďż˝ne promjene u prirodi.

Prije stotinjak i manje godina, zemlje nezadovoljne raspodjelom svjetskog "kolaďż˝a" izazvale su nekoliko manjih ili veďż˝ih ratova, ďż˝eleďż˝i pomoďż˝u njih prigrabiti svoj dio tuďż˝eg bogatstva na uštrb onih koji su ih imali, ali ih nisu znali ili mogli obraniti (znaďż˝i, prodati po trďż˝išnim cijenama na svjetskom ili nekom manjem trďż˝ištu). Prikazati napredak stanovnicima manje razvijenih zemalja u njegovom iskljuďż˝ivo materijalnom obliku vjetar je u jedra "grabeďż˝ljivcima" koji koriste ljudsku potrebu za vlasništvom kako bi na njima stvarali novu ljudsku vrstu "homo shopingus" (ďż˝ovjek potrošaďż˝).

Komentar

Davor Perkov

Misliti danas a orijentirati se prema buduďż˝nosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu ďż˝ivi organizam koji se razvija i unapreďż˝uje. Princip je veďż˝ etabliran: najbolje kompanije nisu više one najveďż˝e, veďż˝ one koje se danas najbrďż˝e i najfleksibilnije prilagoďż˝avaju promjenama u dinamiďż˝nom okruďż˝enju, poštujuďż˝i pritom naďż˝ela pos

pročitaj...