Legalni zahtjevi vlasnika/dioniďż˝ara zabranjuju dobronamjernim poslovnim liderima da budu društveno i moralno odgovorni. Bob Hinkley, bivši partner u prestiďż˝noj odvjetniďż˝koj tvrtki Skadden Arps, prestao se baviti odvjetniďż˝kom praksom kada je shvatio tu neugodnu istinu. Bob djelovanje korporacija opisuje jednostavnom, ali prikladnom analogijom: "Ako grupu školaraca ostavite da se sami, bez ikakvih pravila, zabavljaju na školskom igralištu, vrlo je vjerojatno da se neko vrijeme ništa loše neďż˝e dogoditi. No, takoďż˝er je vrlo vjerojatno da ďż˝e nakon nekog vremena grubijani i nasilnici u grupi poďż˝eti preuzimati vodstvo, što znaďż˝i da su pravila ipak potrebna." Davne 1850. g. korporacija - "nova osoba" - uvedena je u metaforiďż˝ko školsko dvorište. Korporacija koja okuplja veliki broj ljudi i koju podrďż˝avaju nevjerojatne koliďż˝ine kapitala, postala je tako 'nasilnik' u školskom dvorištu". Hinkley naglašava da su današnje korporacije toliko moďż˝ne da mogu manipulirati pravnim sustavom: financijski podupiru lobije koji utjeďż˝u na donošenje zakona i "pravila igre" u skladu s njihovim ďż˝eljama, sposobne su premjestiti svoje aktivnosti unutar "labavijeg zakonodavstva", ponekad jednostavno ismijavaju zakone riskirajuďż˝i tuďż˝bu jer znaju da imaju dovoljno novca za iscrpljujuďż˝e sudske bitke - ďż˝ak si mogu dopustiti i poraz u sudskoj areni.

Hinkley usporeďż˝uje današnju korporaciju s Halom, raďż˝unalom iz filma 2001: Odiseja u svemiru, koji je vlastito preďż˝ivljavanje pretpostavio preďż˝ivljavanju posade i ubio gotovo sve ljude u letjelici prije nego li je onesposobljen. "Situacija je toďż˝no takva", kaďż˝e Hinkley. "Korporacije su pogrešno programirane, pogrešno dizajnirane. U naše smo društvo uveli entitet koji ne poznaje granice u potrazi za zadovoljenjem svojih sebiďż˝nih interesa. Taj entitet prirodno traďż˝i uvijek nove naďż˝ine da zaradi novac. Ponekad to radi na legalan naďż˝in, ali bez ikakvih zabrana ili ograniďż˝enja u zaraďż˝ivanju, osim onih navedenih u zakonima. Zbog toga korporacije ďż˝esto pokušavaju ostvariti svoj cilj na naďż˝ine koji štete javnom interesu."

Korporacija, piše Joel Bakan, autor knjige The Corporation, je "stroj za eksternalizaciju" jer ona nikada ne odgovara za štetu koju prouzroďż˝i treďż˝oj strani - radnicima, zajednici, okolišu, potrošaďż˝ima. Ekonomski pojam "eksternalije" odnosi se upravo na te dodatne ili vanjske uďż˝inke.

(Eksternalije su dodatni ili vanjski uďż˝inci; pojam potjeďż˝e od A. C. Pigoua i G. B. Shawa, a u ďż˝ešďż˝oj je upotrebi tek od 1960-ih godina. Rijeďż˝ je o uďż˝incima privatne aktivnosti na trďż˝ištu ili drďż˝avnog djelovanja na treďż˝e osobe, susjedstvo ili jednostavno o prelijevanju. Primjer je vanjski, dodatni trošak ili šteta što je izaziva dim iz tvornice ili lokomotive na okolicu, ljude, odjeďż˝u itd. za koji ošteďż˝eni ne mogu traďż˝iti odštetu od vlasnika tvornice ili ďż˝eljeznice. Primjer vanjskih, dodatnih koristi je izgradnja nove robne kuďż˝e ili auto-ceste koja koristi ljudima koji ďż˝ive u blizini više nego onima koji su udaljeniji, iako i jedni i drugi plaďż˝aju iste cijene u robnoj kuďż˝i i jednake cestarine - op. ur).

Vanjski uďż˝inci se uvrštavaju u analizu troškova i koristi koje korporacije koriste prilikom donošenje poslovnih odluka. Iz takve analize proizlaze sljedeďż˝a pitanja:
1. Da li je profitabilnije zamijeniti lošu opremu ili platiti odštetu radniku koji bi se mogao ozlijediti?
2. Da li je profitabilnije kršiti zakone o zaštiti okoliša i platiti kaznu ili pak modernizirati tvornicu kako bi se zadovoljili standardi o zagaďż˝ivanju?

Komentar

Velimir Sri�a

ďż˝ivimo u doba kad je moguďż˝e ďż˝initi gotovo sve, ali je pitanje što ima smisla uďż˝initi. Danas se zato sve više menadďż˝era svakodnevno pita zašto troše toliko vremena na posao, što time dobivaju, koje vrijednosti ostvaruju, koje ciljeve postiďż˝u, kako to utjeďż˝e na njihovu osobnost, obitelj, privatni ďż˝ivot. Vraďż˝amo se starim i nikad do kraja odgovorenim pitanjima poput

pročitaj...