Wheatley je u pravu. Problem je doista dubok i teďż˝ak jer se odnosi na razinu svijesti ďż˝ovjeďż˝anstva. Bez da prihvatimo tu istinu, mehanicistiďż˝ki mentalni model suvremenih korporacija uvijek ďż˝e nas iznova vraďż˝ati na stare obrasce ponašanja i djelovanja. Mehanicistiďż˝ki svjetonazor stvorio je osjeďż˝aj odvojenosti ďż˝ovjeka od ďż˝ovjeka kao i ďż˝ovjeka od sveukupne prirode. Stoga Margaret Wheatley napušta nastojanje da "unaprijedi stari stroj". Toke Moller se slaďż˝e s Margaret te dodaje: "Nisu vremena za revoluciju... naš se zadatak ne sastoji u borbi protiv starog sustava veďż˝ u stvaranju novog, djelotvornog sustava kako bi se dogodila evolucija." Razmišljanje Toke Mollera zahvaďż˝a suštinu problema, ďż˝ak i sa stajališta terminologije. "Revolucija" je metafora mehanicistiďż˝kog doba, a "evolucija" se odnosi na organske sustave. Ljudska svijest mora evoluirati i nadiďż˝i mehanicistiďż˝ki mentalni model koji je stvorio današnji moderni svijet i današnjeg modernog ďż˝ovjeka.

Oslobo�enje od mehanicisti�ke paradigme

"ďż˝ovjeďż˝anstvo je veliki problem planeta," rekao mi je dr. Michael Braungart u telefonskom razgovoru. "A sve zato jer nismo svjesni da zaista jesmo veliki problem i da bi hitno trebali smanjiti naš ekološki otisak na Zemlji." Ispoďż˝etka ga uopďż˝e nisam razumjela - vjerojatno zbog njemaďż˝kog naglaska - no kako je nastavio govoriti, njegove su mi inspirativne ideje o ljudskoj misiji otkrile svjeďż˝ i novi pogled na buduďż˝nost, jednako veliďż˝anstven poput transformacije gusjenice u leptira. Buduďż˝i da se Michael uspio osloboditi zagrljaja mehanicistiďż˝kog naďż˝ina razmišljanja, njegove se vizije promjena nadovezuju jedna na drugu. Automobil postaje "nutra-vehicle" (vozilo koje stvara hranjive sastojke - op.ur.) kod kojeg se dušik iz ispušnog lonca sakuplja da bi se zatim pretvorio u umjetno gnojivo. Svaki ispust, a na kraju i ďż˝itav automobil, recikliraju se i koriste u proizvodnji novih vozila. Toksiďż˝ne tkanine u unutrašnjosti zamjenjuju se prirodnim koje posjeduju dodatnu sposobnost proďż˝išďż˝avanja zraka u svojoj okolini. Griješite ako mislite da je sve to znanstvena fantastike. Braungart je priznati kemiďż˝ar, mentor i partner arhitekta Billa McDonougha s kojim je u koautorstvu napisao vizionarsku knjigu Cradle to Cradle, osoba koja zasigurno zna što govori. Njegova paradigma organskih sustava predstavlja ďż˝aroban iskorak od prevladavajuďż˝eg mehanicistiďż˝kog svjetonazora: ljudska su biďż˝a neodvojiva od ciklusa prirode te kao takva svoje djelovanje i stvaranje moraju temeljiti na organskim principima ďż˝ivuďż˝eg planeta. Takvo nas promišljanje udaljava od trenutno prevladavajuďż˝eg po kojem je odrďż˝ivi ďż˝ivot na Zemlji moguďż˝ jedino redukcijom naših aktivnosti.

"Zalaďż˝em se za drugaďż˝iji pristup koji kaďż˝e: Hej, nije li lijepo vidjeti ljudska biďż˝a na ovoj planeti?" govori Braungart mekanim glasom iz svoje kuďż˝e u Hamburgu, gdje je upravo kďż˝er stavio na spavanje. "Umjesto da samo pokušavamo umanjiti štetu, trebali bi promisliti na koji naďż˝in bi mi, ljudska biďż˝a, mogli pomoďż˝i drugim biďż˝ima. Jer, manje lošega ne znaďż˝i dobro. Pod 'zaštitom okoliša' podrazumijevamo aktivnosti koje manje uništavaju okoliš. To vam je isto kao kada bih svojoj kďż˝erki kazao: 'Draga moja, tata te ďż˝eli zaštititi' te ju potom udario samo pet umjesto deset puta. Teško da bi se takvo postupanje moglo nazvati zaštitom. Ljudi se danas loše osjeďż˝aju jer smo upravo prošli kroz proces 'oslobaďż˝anja' od prirode te se loše osjeďż˝amo zbog svega što smo u tom procesu uďż˝inili. Kompenzaciju za ta djela pokušavamo pronaďż˝i u osjeďż˝aju krivnje."

Upravo nas je ta "osloboďż˝enost" od prirode dovela do mehanicistiďż˝kog mentalnog modela. Meďż˝utim, kako tvrdi Braungart, "to je oslobaďż˝anje bilo neophodno potrebno" i podsjeďż˝a nas da bismo se bez toga "pretvorili u kompost prije tridesete godine ďż˝ivota" (Zanimljivo je da se termin "kreativnost" poďż˝eo koristiti krajem devetnaestog stoljeďż˝a pri vrhuncu mehanicistiďż˝ke ere). Tek kada je ďż˝ovjeďż˝anstvo moglo objektivno sagledati prirodu i kada je pokušalo dokuďż˝iti njezino funkcioniranje - razvila se ljudska inovativnost - stroj za predenje, parni stroj, ďż˝eljeznica, telegraf, elektriďż˝na rasvjeta, itd.

Komentar

Velimir Sri�a

ďż˝ivimo u doba kad je moguďż˝e ďż˝initi gotovo sve, ali je pitanje što ima smisla uďż˝initi. Danas se zato sve više menadďż˝era svakodnevno pita zašto troše toliko vremena na posao, što time dobivaju, koje vrijednosti ostvaruju, koje ciljeve postiďż˝u, kako to utjeďż˝e na njihovu osobnost, obitelj, privatni ďż˝ivot. Vraďż˝amo se starim i nikad do kraja odgovorenim pitanjima poput

pročitaj...