Porastom svjesnosti o posljedicama naših kulturalnih dostignuďż˝a - o uďż˝inku našeg mehanicistiďż˝kog svjetonazora na prirodu, druge ljude i druga biďż˝a - stvoren je kolektivni odgovor koji je proizašao iz osjeďż˝aja krivice i koji je u cijelosti usmjeren na smanjivanje tog negativnog utjecaja. Pa ipak, ironiďż˝no u svemu tome je to što takav pristup još uvijek proizlazi iz mehanicistiďż˝kog svjetonazora jer u osnovi pretpostavlja našu odvojenost od prirode. Nasuprot tome, Braungartovo "cradle-to-cradle" promišljanje (eng. cradle - kolijevka, op.prev.) razotkriva novu razinu svijesti koja ne samo da oslobaďż˝a ljudski kreativan potencijal od mehanicistiďż˝kih ograniďż˝enja ďż˝ineďż˝i ga plodonosnim i ďż˝ivotvornim, nego nas takoďż˝er oslobaďż˝a odvojenosti od prirode. Njegove misli i ideje su ďż˝ivuďż˝i dokaz snage svijesti koja nije odvojiva od ďż˝ivog svemira iz kojega smo svi nastali i koja se prirodno kreďż˝e u smjeru rasta i evolucije.

"Otpad je hrana", tvrdi Braungart. "Ljudi su jedina biďż˝a na planeti koja proizvode neupotrebljiv otpad. Zato se cijeli planet polagano pretvara u veliko groblje. ďż˝ivotinje stvaraju samo ono što drugi mogu koristiti. Moramo uďż˝iti od prirode koja stvara u ciklusima i napustiti linearno razmišljanje po kojem organizacija uzima resurse iz prirode, preraďż˝uje ih te zatim prodaje gotove proizvode koji se na kraju odbacuju. 'Cradle-to-cradle' naďż˝in razmišljanja predlaďż˝e da se sve promatra kao 'hranjiva tvar' - bilo kao tehniďż˝ka 'hranjiva tvar' koja se moďż˝e ponovo upotrijebiti bilo kao biološka. Braungart nas upuďż˝uje da je moďż˝da upravo taj 'otpad' hrana koja ďż˝e se koristiti u sljedeďż˝oj fazi razvoja ljudske civilizacije."

Braungart tvrdi da su mnogi mladi znanstvenici zainteresirani za stvaranje proizvoda s kojima se "mogu ponositi", te zbog toga rade na naďż˝in koji predstavlja "znaďż˝ajnu evoluciju u odnosu na sve ono što je do danas uďż˝injeno".

Braungart i novi industrijski aktivisti veoma su dosjetljivi. "Na primjer," kaďż˝e on, "osmislili smo ambalaďż˝u za sladoled koja se, nakon što ju izvadite iz zamrzivaďż˝a, u roku od sat vremena razgraďż˝uje u tekuďż˝inu. No, ono što je zanimljivo nije samo biološka razgradivost ambalaďż˝e koja je ďż˝ak i manje vaďż˝na. U nju smo ugradili sjemenke rijetkih biljaka tako da odlaganje tog 'otpada' u prirodu nije više nepoďż˝eljno, veďż˝ upravo suprotno, postaje aktivnost koju treba ohrabrivati u što veďż˝oj mjeri."

Meďż˝utim, industrijske inovatore kao i stanice leptira u tijelu gusjenice, metaforiďż˝ki proďż˝dire "stroj" kojeg pokreďż˝e profit. Njihove sjajne inovacije, novi proizvodi i materijali ne mogu pronaďż˝i put do trďż˝išta. Braungart mi govori kako "nailaze na snaďż˝ne blokade od strane srednjeg menadďż˝menta, odnosno ljudi odgovornih za provoďż˝enje korporativnog poslovnog plana. Ograniďż˝ene restriktivnom zakonodavnom politikom u SAD-u i još uvijek voďż˝ene i motivirane profitom, zapadnjaďż˝ke korporacije se premještaju u zemlje s niďż˝im standardima u zaštiti okoliša, poput Kine i Malezije, kako bi i dalje proizvodile jeftine proizvode niske kvalitete."

Komentar

Velimir Sri�a

ďż˝ivimo u doba kad je moguďż˝e ďż˝initi gotovo sve, ali je pitanje što ima smisla uďż˝initi. Danas se zato sve više menadďż˝era svakodnevno pita zašto troše toliko vremena na posao, što time dobivaju, koje vrijednosti ostvaruju, koje ciljeve postiďż˝u, kako to utjeďż˝e na njihovu osobnost, obitelj, privatni ďż˝ivot. Vraďż˝amo se starim i nikad do kraja odgovorenim pitanjima poput

pročitaj...