COS: O kojoj se to�no ideji radi?

Arie de Geus: Proces donošenja odluka ustvari trebamo poistovjetiti s procesom uďż˝enja, a ne s primjenom nekog konkretnog znanja. Veďż˝ina visoko pozicioniranih menadďż˝era je uvjerena da su u karijeri napredovali zbog svog znanja i naďż˝ina na koji predstavljaju sebe i svoje znanje. Ideja koju sam Vam upravo izloďż˝io tvrdi suprotno. Tvrdi da bi lideri trebali napredovati na temelju sposobnosti za zajedniďż˝ko uďż˝enje s kolegama, tvrdi da je uďż˝enje ono što je vaďż˝no i da se jedino putem uďż˝enja mogu donositi više ili manje kvalitetne odluke. Takvo promišljanje nije baš najbolje prihvaďż˝eno u Shell-u. O njemu se u poďż˝etku nije moglo raspravljati.


COS: Mo�ete li nam detaljnije opisati reakcije?

Arie de Geus: Otvorene razgovore na tu temu mogao sam voditi jedino unutar Odjela planiranja u kojem sam tada radio i u kojem su bili okupljeni najnapredniji umovi Shell-a. U to vrijeme sam, više ili manje istovremeno, zapoďż˝eo s djelovanjem u razliďż˝itim smjerovima. Prvi korak je bio kontakt s Institutom Tavistock ovdje u Londonu, gdje sam upoznao Harolda Bridgesa, jednog od osnivaďż˝a instituta. Ljudi koje sam tamo zatekao vodili su jedan od najveďż˝ih procesa uďż˝enja ovog stoljeďż˝a, pripremu milijuna savezniďż˝kih vojnika za desant na Francusku. Ti ljudi su shvatili da najkvalitetnije uďż˝enje nastaje u situacijama simulacije realnih dogaďż˝aja koje ne nose isti rizik kao i realni dogaďż˝aji. Više puta sam razgovarao s Haroldom, devedeset godišnjakom s kojim se i danas povremeno ďż˝ujem.

Godine 1980. Seymour Papert, voditelj medijskog laboratorija na MIT-u, objavio je knjigu The Mind Storms o djeci koja uďż˝e matematiku putem igranja na raďż˝unalu. Papertovo djelo je znaďż˝ajno utjecalo na moj daljnji rad. Prije svega, pomoglo mi je da shvatim da raďż˝unala takoďż˝er mogu biti igraďż˝ke. Nadalje, Papert je bio polaznik Piagetove škole te je sedamdesete godine proveo u ďż˝enevi, druďż˝eďż˝i se s Piagetom, osobom koju osobno smatram najznaďż˝ajnijim teoretiďż˝arom na podruďż˝ju istraďż˝ivanja utjecaja igre i igranja na proces sazrijevanja ljudskog biďż˝a. Mnogo je godina prošlo dok su sve te ideje sazrele u meni. Papert i Piaget tvrde da je upravo igra najvaďż˝niji alat ljudskog biďż˝a u procesu ďż˝ivotnog razvoja, odrastanja i sazrijevanja. Od roďż˝enja do prvih koraka, od prvih koraka do odlaska u školu - svaka je faza potpuno novi svijet. S tim se promjenama ljudska biďż˝a mogu nositi jedino uz pomoďż˝ uďż˝enja. Ne uz pomoďż˝ igranja, veďż˝ uďż˝enja. Na tim sam temeljima postepeno poďż˝eo razmišljati o analogiji izmeďż˝u razvoja ljudskog biďż˝a i razvoja organizacije. Tako sam kasnije s mnogo više samopouzdanja govorio o organizacijama kao o ďż˝ivuďż˝im sustavima.

Komentar

Mladen Vedriďż˝

ďż˝esto, u vašem gradu, ili još više, kada se zateknete u drugom okruďż˝enju, zapazite impresivne graďż˝evine koje su nastale u jednom vremenu. Pred godinu, deset, stoljeďż˝e ili i više. A te zgrade, ili blok zgrada, ili impresivni dio neke cjeline, imaju svoj autohtoni ďż˝ivot, ali i svoju povijest; pamte i sudbonosne i obiďż˝ne dogaďż˝aje. Takvo zdanje ďż˝ivi svoj ďż˝ivot intenzivno i

pročitaj...