Veďż˝ina nas je bila dio organizacija i takvog naďż˝ina ďż˝ivota koji su nam otkrili suludost navedenih pretpostavki. Usprkos sjajnim planovima, briďż˝ljivim analizama i snaďż˝nim liderima, naša nastojanja vrlo ďż˝esto ne uspijevaju. Iako u planiranje i razvoj novih liderskih metoda ulaďż˝emo sve više energije, ďż˝ini se da nas one vode sve dalje od ostvarenja ciljeva i aspiracija. Patimo od neprestanog pomodarstva koje se, poput velikog plimnog vala, obrušava na naše škole uzrokujuďż˝i uništenje, a ne rast. S povlaďż˝enjem najnovijeg vala, promatramo naše organizacije te posvuda vidimo samo ruševine - uništene odnose, preďż˝ivjele ljude u borbi za zrak, ideje i planove potisnute u drugi plan.

Pomodarski hirovi u korporacijama su propadali na istovjetan naďż˝in, ostavljajuďż˝i za sobom velike olupine. U stvaranju potrebnih promjena korporativni sektor se ništa bolje ne snalazi od bilo kojeg drugog sektora, iako u njima traďż˝imo izvore novih ideja. Ljudima koji rade u sektoru obrazovanja šokantna je spoznaja da škole nisu jedine institucije koje ne uspijevaju postiďż˝i promjene, veďż˝ da se isto dogaďż˝a gotovo svakoj veďż˝oj instituciji, bilo javnoj ili privatnoj, profitnoj ili neprofitnoj. Posljednjih nekoliko godina mnogi izvršni direktori korporacija izvještavaju da otprilike 75% inicijativa koje su trebale rezultirati velikim promjenama, nije dalo oďż˝ekivane rezultate! To je vrlo zapanjujuďż˝i broj neuspjeha i postavlja se pitanje koliko bi nas u obrazovanju dobilo podršku za projekt ili plan ďż˝ija uspješnost provoďż˝enja ne prelazi 25%?

 

I. Moramo promijeniti svjetonazor

Što nam je onda ďż˝initi? Postoji li nešto što nas moďż˝e pouďż˝iti u stvaranju uspješnih promjena u velikim i sloďż˝enim sustavima koje smo sami stvorili? Joel Barker je prije mnogo godina popularizirao zamisao o paradigmi i svjetonazoru, tj. vjerovanjima i pretpostavkama kroz koje vidimo i objašnjavamo svijet oko sebe. Tvrdio je da kad je nešto nemoguďż˝e postiďż˝i jednom paradigmom ili svjetonazorom, to se moďż˝e iznenaďż˝ujuďż˝e jednostavno postiďż˝i novim svjetonazorom. U svojem radu sam otkrila da su Barkerove pretpostavke potpuno ispravne. Dugi niz godina moj partner, Myron Kellner-Rogers i ja nastojimo promatrati organizacije kroz prizmu ďż˝ivuďż˝ih sustava i izbjegavati tradicionalnu paradigmu koja organizacije izjednaďż˝ava sa strojevima. Mehanicistiďż˝ko razmišljanje je prevladavajuďż˝i svjetonazor zapadnjaďż˝ke kulture i znanosti preko tri stotine godina. Moďż˝e se stoga reďż˝i da se gotovo svaki pristup liderstvu, menadďż˝mentu i organizacijskim promjenama u svojoj suštini sastoji od mehanicistiďż˝kih slika. Organizacije gradimo dio po dio, oblikujemo ih tako da budu uďż˝inkovite, unaprijed detaljno planiramo tko ďż˝e što raditi i kako ďż˝e se organizacija ponašati. Vjerujemo u jednostavan odnos uzroka i posljedice, vjerujemo da je moguďż˝e "popraviti" svaki problem samo ako prepoznamo neispravni dio (ili ďż˝ovjeka). ďż˝im taj neispravni dio zamijenimo ispravnim, sve ďż˝e opet biti u redu.

Komentar

Tomislav Radoďż˝

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao ďż˝ivuďż˝i sustavi" te svoja razmišljanja trebate saďż˝eti u nekoliko reďż˝enica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za poďż˝etak bih ukazao na nekoliko logiďż˝nih polaznih ďż˝injenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od ďż˝ivih biďż˝a koji radeďż˝i zajedno poku&

pročitaj...