Svaki �ivu�i sustav samostalno odlu�uje ho�e li se promijeniti ili ne�e

Prisiliti ďż˝ivuďż˝i sustav da se promijeni u bilo kojem drugom smjeru, osim u onom kojeg sam odabere, jednostavno nije moguďż˝e. Narediti ljudima da se mijenjaju neďż˝e poluďż˝iti baš nikakve rezultate. Naši napori nikada neďż˝e biti uspješni ako ljudima jednostavno predamo plan, prenesemo im vlastita tumaďż˝enja ili ako ih nesmiljeno pritišďż˝emo vjerujuďż˝i da ďż˝e ih koliďż˝ina i intenzitet naših nastojanja uvjeriti da prihvate tuďż˝e ideje. Sloboda je osnovno obiljeďż˝je ďż˝ivota, sloboda da se ďż˝ivot promatra i tumaďż˝i na vlastiti naďż˝in. Nije vaďż˝no da li pritom mislimo na ljudska biďż˝a ili bakterije, sloboda u samoodreďż˝enju suštinska je karakteristika svih ďż˝ivih biďż˝a. Bez obzira o kojoj se vrsti radi, nareďż˝ivanje ne prolazi. Moďż˝ete vrištati koliko god ďż˝elite, no svaki ďż˝e vas organizam ignorirati ako smatra da u onom što govorite nema nekog smisla. (U opisanom pogledu ďż˝ivot moďż˝emo usporediti s tinejdďż˝erom.) Promjena se dogaďż˝a iskljuďż˝ivo na dobrovoljnoj bazi, bilo da se radi o smjeru ili trenutku promjene. Ona uvijek zapoďż˝inje vlastitim izborom.

Slobodu uvijek prakticiramo u vlastito ime. Sami odabiremo na što ďż˝emo usmjeriti pozornost i kako ďż˝emo odgovoriti, a svoje postupke temeljimo na uvjerenjima o tome što ďż˝e nam najviše pomoďż˝i. ďż˝itavo vrijeme ďż˝udimo za oďż˝uvanjem i odrďż˝avanjem vlastitog identiteta, onoga što mislimo da jesmo i onoga što ďż˝elimo biti. Ovaj proces se naziva samooznaďż˝avanje - svijet vidimo i tumaďż˝imo kroz našu osobnost. Iako je ljudsko ponašanje uglavnom nesvjesno i rezultat navika, navedeni obrasci ponašanja uvijek vuku svoje porijeklo iz uvjerenja da prihvaďż˝anjem jednog, a odbijanjem drugog najbolje podrďż˝avamo vlastito biďż˝e. Odabiremo ďż˝initi ono što ďż˝inimo zato jer vjerujemo da ďż˝emo tako najbolje podrďż˝ati osobu kakvom se sami vidimo.

Sva ďż˝iva biďż˝a tumaďż˝e svijet kroz svoju osobnost i moraju biti slobodna u biranju vlastitih odgovora. Ništa se u ďż˝ivotu ne moďż˝e prisilno nametnuti. Svako biďż˝e mora sudjelovati u procesima koji utjeďż˝u na njega. Ne moďż˝emo djelovati u ime bilo kojeg pojedinca ili grupe ljudi. Nitko ne moďż˝e znati što je dobro za neko drugo biďż˝e. Pojedini lideri i menadďż˝eri odbijaju vjerovati u nabrojene principe te nastavljaju za nas planirati. No, mi nikada ne sjedimo pasivno po strani i ďż˝inimo ono što nam je reďż˝eno. Mi smo ipak ukljuďż˝eni, ali tada svemu umanjujemo znaďż˝aj. Kroz ignoriranje, otpor i sabotiranje nametnutih planova i programa otkrivamo potrebu za ukljuďż˝ivanjem.

Komentar

Tomislav Radoďż˝

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao ďż˝ivuďż˝i sustavi" te svoja razmišljanja trebate saďż˝eti u nekoliko reďż˝enica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za poďż˝etak bih ukazao na nekoliko logiďż˝nih polaznih ďż˝injenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od ďż˝ivih biďż˝a koji radeďż˝i zajedno poku&

pročitaj...