Ravnatelj jedne škole zajedljivo me je izvijestio kako je shvatio da njegov pristup razvoju godišnjeg plana i programa ne funkcionira. Svakog bi ljeta osnovao odbor u kojeg bi pozvao ďż˝etvero ili petero nastavnika, po jednog za svako nastavno podruďż˝je, sa zadatkom razvoja edukativnih materijala za nadolazeďż˝u školsku godinu. Bio je iznimno zadovoljan njihovim postignuďż˝ima te je uvijek naglašavao njihovu kreativnost. U kasnu jesen, kada bi obilazio nastavnike, sa znatiďż˝eljom bi ih upitao: "Sviďż˝aju li vam se novi materijali?" Danas kaďż˝e da su mu trebale godine kako bi shvatio da materijale ustvari nitko ne koristi, osim naravno ďż˝lanova odbora koji su ih razvili.

Za nas ovo nije nimalo neobiďż˝no iskustvo. Bezbroj je strateških planova, priruďż˝nika i "novih programa" koji skupljaju prašinu na policama samo zato jer ljudi nisu ukljuďż˝eni u njihovo stvaranje. Suoďż˝eni s tolikim brojem dokaza, veďż˝ smo odavno mogli nauďż˝iti da nas ďż˝ivot uvijek poduďż˝ava: Ljudi podrďż˝avaju samo ono u ďż˝ijem stvaranju sudjeluju! Ljudi uvijek moraju sudjelovati u razvoju procesa koji na njih utjeďż˝u.


�elite li stvoriti zdraviji sustav, pove�ite ga sa samim sobom

ďż˝ivuďż˝i sustavi u sebi nose sva traďż˝ena rješenja. Ako pate na bilo koji naďż˝in - zbog loših odnosa, nedostatka informacija, loših rezultata - rješenje je uvijek u okupljanju sustava kako bi mogao uďż˝iti o sebi od samoga sebe. Negdje u sustavu veďż˝ postoje ljudi koji znaju kako riješiti probleme koji su se pojavili. Negdje u sustavu neki ljude veďż˝ rade ono što drugi smatraju nemoguďż˝im. Ti ljudi veďż˝ posjeduju informacije koja ďż˝e pomoďż˝i njihovim kolegama. ďż˝esto se dogaďż˝a da su okupljeni u posebne grupe s negativnim imidďż˝om, iako su sposobniji od drugih grupa.

ďż˝elimo li da sustav postane zdraviji, moramo ga snaďż˝nije povezati sa samim sobom. To znaďż˝i da se moramo susresti i sastati s ljudima koje smo iskljuďż˝ili, s onima za koje nismo ni sanjali da pripadaju našem sustavu zajedniďż˝kih interesa. ďż˝esto se dogaďż˝a da ljudi unutar "zidina škole" ne shvaďż˝aju koliko se drugi - roditelji, ljudi iz zajednice i javnih sluďż˝bi - osjeďż˝aju s njima povezani. U situacijama kada se iskljuďż˝ena periferija susretne sa središtem sustava, svi se iznenaďż˝eno ďż˝ude koliko toga imaju zajedniďż˝kog i koliko ustvari dijele iste ciljeve.

Komentar

Tomislav Radoďż˝

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao ďż˝ivuďż˝i sustavi" te svoja razmišljanja trebate saďż˝eti u nekoliko reďż˝enica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za poďż˝etak bih ukazao na nekoliko logiďż˝nih polaznih ďż˝injenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od ďż˝ivih biďż˝a koji radeďż˝i zajedno poku&

pročitaj...