Neovisnost

1944. godine britanska vlada je formalno pristala na neovisnost Indije. Jedan od uvjeta za neovisnost odnosio se na rješavanje nesuglasica izmeďż˝u Hindusa i Muslimana. Unatoďż˝ Gandhijevom protivljenju (odnosno ďż˝etveromjeseďż˝nom maršu kroz Istoďż˝ni Bengal) to je dovelo do podjele na Indiju i Pakistan, te do proglašenja neovisnosti 1947. godine. Ustvari, u oďż˝ujku 1947. godine na konferenciji s Jinnahom i lordom Mountbattenom, posljednjim kraljevskim namjesnikom, Gandhi se suprotstavio pristanku Kongresa na ovu podjelu.

U kolovozu, mjesecu neovisnosti, Gandhi je zapoďż˝eo "gladovanje do smrti" kako bi sprijeďż˝io eskalaciju nasilja izmeďż˝u Hindusa i Muslimana u Calcutti. Njegov je uspjeh potaknuo Mountbattena, njegovog velikog sljedbenika da napiše sljedeďż˝e: "U Punjabu se borimo s 55 tisuďż˝a vojnika i ogromnim neredima. U Bengalu se borimo s jednim ďż˝ovjekom i nema nereda. Kao ďż˝asnik i sluďż˝benik, molim da mi se dopusti izraziti štovanje Obrambenoj Sili u Jednome ďż˝ovjeku, ne zaboravljajuďż˝i pritom ni drugog ďż˝asnika, gospodina Suhrawardyja. Trebali ste ďż˝uti entuzijastiďż˝ni pljesak kojim je 15. kolovoza Ustavotvorna Skupština pozdravila spominjanje Vašeg imena, kada smo svi mislili na Vas."

15. kolovoza proglašen je Danom neovisnosti, no Gandhi je odbio prisustvovati proslavi obzirom na ďż˝estoko protivljenje razdvajanju drďż˝ava. Nakon Calcutte otišao je u Delhi kako bi pokušao utjecati na sukobljene Hinduse i Muslimane.


Atentat

Kada je Vlada neovisne Indije uz potporu naroda pristala ispuniti ranije obeďż˝anje prebacivanja dijela imovine Pakistanu, Gandhi je ponovno uspješno protestirao gladovanjem. To je razbjesnilo ekstremiste koji su se odluďż˝ili na konaďż˝ni napad bombom, u sijeďż˝nju 1948. godine, za vrijeme jednog molitvenog okupljanja.