Njegova je vizija, koju neki nazivaju vizijom "ukidanja rasnih predrasuda", djelomiďż˝no nadahnuta marksizmom. Marksisti su oduvijek bili internacionalisti, prije negoli nacionalisti, te su se borili za klase, a ne za rase. Juďż˝noafriďż˝ka komunistiďż˝ka partija osnovana 1920. godine od strane ďż˝idovskih doseljenika i engleskih nekonformista, znaďż˝ajno je utjecala na Afriďż˝ki nacionalni kongres (ANC), iako nikada nisu uspjeli Nelsona Mandelu, Olivera Tamboa i ostale lidere privoljeti da postanu njihovim ďż˝lanovima. Njihov je utjecaj bio kako teoretski tako i ideološki, a temeljio se na tekstovima, priďż˝ama i revolucionarnoj tradiciji. Tokom godina, Juďż˝noafriďż˝ka komunistiďż˝ka partija postajala je i ekonomski sve snaďż˝nija obzirom na financijsku podršku komunistiďż˝kog, socijalistiďż˝kog i socijaldemokratskoga svijeta, dakle Švedske, Norveške, Indije i SSSR-a. S druge strane, Mandelina stranka (ANC) vrlo je pragmatiďż˝no gledala na izvore financiranja pa su tako prihvaďż˝ali svaku pomoďż˝, bilo da je dolazila od Libije (jedan Mandelin unuk kršten je kao "Gadafi"), Iraka, investitora u dijamante ili od multinacionalnih korporacija. Pri tome nikada nisu odstupali od svojih naďż˝ela te nikada nisu skretali sa zacrtanog puta drďż˝eďż˝i se poslovice afriďż˝kog naroda Sotho koja kaďż˝e kako "mnogo potoďż˝iďż˝a ďż˝ini veliku rijeku". Suprotno mišljenju nekih europskih i ameriďż˝kih analitiďż˝ara, Nelson Mandela i njegova stranka ANC uvijek su bili ideološki neovisni, iako im je financijska ovisnost stalno rasla. Kao rezultat te politiďż˝ke neuravnoteďż˝enosti, ANC je ipak postala neka vrsta zaloga u velikoj igri politiďż˝kih velesila koje su oteďż˝avale Mandelino oslobaďż˝anje i mirnu reformu u Juďż˝noj Africi sve do raspada Istoďż˝nog bloka 1989.-1990. godine.


Ostavština Mahatme Gandhija i Pandita Jawaharlala Nehrua

Još jedan izvor transnacionalne perspektive i ideja o skladnom suďż˝ivotu Mandela je pronašao u takoďż˝er ugnjetavanom indijskom stanovništvu Juďż˝ne Afrike, ďż˝iji su korijeni dolazili od radnika koje su britanske kolonijalne vlasti koristile za rad na lokalnim poljima šeďż˝erne trske. Samopouzdanje i vjera suvremenih indijskih boraca za slobodu poďż˝ivali su na vjerovanju u Satyagraha mirovni pokret kojeg je zapoďż˝eo i zagovarao Mahatma Gandhi, a ďż˝ija je vizija oslobodila Indiju 1947. godine. Gandhijeve ideje naišle su na plodno tlo u Juďż˝noj Africi gdje je ďż˝ivio i radio mnogo godina (1893.-1914.). Rani susreti Nelsona Mandele s miroljubivijim hinduistiďż˝kim i muslimanskim aktivistima i njihovim ideologijama o slobodi stavili su na kušnju njegove stavove o ispravnom naďż˝inu borbe za prava juďż˝noafriďż˝kih crnaca, te se je s vremenom razvila bliska povezanost izmeďż˝u ANC-a i juďż˝noafriďż˝kog indijskog stanovništva. Suradnja s drugim oslobodilaďż˝kim pokretima u Juďż˝noj Africi na kraju je oďż˝ekivano navela vodstvo ANC-a da prihvati koncepcije multikulturalnosti i vjerske razliďż˝itosti kako bi se postigao "zajedniďż˝ki interes" kojeg Mandela ďż˝esto spominje.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro ďż˝itati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaďż˝e da ih lakše selekcioniramo, da znamo ďż˝ije ďż˝emo ďż˝ivote izuďż˝avati kako ne bismo morali ďż˝itati mnoštvo ďż˝ivotopisa lidera koji su obiljeďż˝ili ljudsku povijest. Ono što mislim da moďż˝e zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuďż˝u praksu,

pročitaj...