Osobno sam 1999. g. prisustvovao skupu na kojem je Nelson Mandela primio nagradu Gandhi-King Award za poticanje nenasilja u društvu. Nagradu mu je uruďż˝ila gospoďż˝ica Ela Gandhi, praunuka Mahatme Gandhija i ďż˝lanica parlamenta Juďż˝noafriďż˝ke Republike koja je tom prilikom Mandelu opisala kao "ďż˝ovjeka koji je okonďż˝ao antikolonijalni pokret zapoďż˝et od Mahatme Gandhija" te kao "ďż˝ivuďż˝e nasljeďż˝e Mahatme Gandhija; osobu koja je ustvari Gandhi Juďż˝noafriďż˝ke Republike". Nadalje, Indija je 16. oďż˝ujka 2001. g. Mandeli uruďż˝ila nagradu International Gandhi Peace Prize na velikoj ceremoniji odrďż˝anoj u predsjedniďż˝koj palaďż˝i u New Delhiju. "Mandelinim odlikovanjem", rekao je tada predsjednik Shri K.R. Narayanan, "odajemo poďż˝ast posebnom junaku gandijevskog tipa koji personificira pobjedu ljudskog duha nad tiranskim silama." U svom zahvalnom govoru Mandela se prisjetio indijske potpore Juďż˝noafriďż˝koj Republici u vrijeme višegodišnjih borbi protiv aparthejda.

Pogledamo li dalje u prošlost, vidimo da je govor Mohandasa Karamchanda Gandhija odrďż˝an 1908. g. u Johannesburgu osvijestio san koji je kasnije pokretao oslobodilaďż˝ki pokret i koji se tek trebao ostvariti na globalnoj razini. Tada je Gandhi po prvi put iznio svoja promišljanja o slobodnoj Juďż˝noafriďż˝koj Republici, viziju koja ďż˝e odjekivati cijelo stoljeďż˝e:

"Ako pogledamo u buduďż˝nost [Juďż˝noafriďż˝ke Republike], zar ne vidimo kako našem potomstvu moramo ostaviti nasljeďż˝e u kojem se sve rase miješaju i stvaraju civilizaciju kakvu svijet još nije vidio?"

Govor je prenesen u knjizi Gandhi and South Africa 1914-1948, zbirci tekstova objavljenih u Indiji pod uredniďż˝kom paskom E.S. Reddya i Gopalkrishna Gandhija s posvetom "Za Nelsona Mandelu i njegove prijatelje". U toj se knjizi Gandhi spominje kao "juďż˝noafriďż˝ki dar Indiji". Kada je u rujnu 1992. g. pušten iz zatvora, u vrijeme kada su demokratske reforme bile u punom zamahu, Nelson Mandela je rekao: "Gandhi je bio Juďż˝noafrikanac. Moramo nastaviti njegovati sjeďż˝anje na njegovo djelo i danas, kada je kraj aparthejda u Juďż˝noafriďż˝koj Republici na dohvat ruke. Nikad ne smijemo zaboraviti ďż˝injenicu da je Gandhijeva filozofija kljuďż˝ za preďż˝ivljavanje ďż˝ovjeďż˝anstva u 21. stoljeďż˝u."

Manilal Gandhi, sin Mahatme Gandhija ostao je ďż˝ivjeti u Juďż˝noafriďż˝koj Republici, u kuďż˝i svoga oca smještenoj u gradu Natalu. Indijski reformatorski pokret poticao je kaotiďż˝ne, ali uspješne kampanje "graďż˝anskog neposluha" u cijelom JAR-u u ranim 1950-im. Meďż˝u tim kampanjama posebno se isticala ona iz 1952. g., kada su se revolucionari suprotstavili izglasavanju Zakona o osobnim dokumentima i ostalim mjerama aparthejda. Otpor inspiriran indijskim mirnim prosvjedima pomalo je prešao u nasilje, te je s vremenom postao ilegalan. Tada je stranka ANC oformila svoju vojsku The Umkhonto we Sizwe ("Koplje nacije"), pripremajuďż˝i se za voďż˝enje gerilskog rata. Za razliku od Gandhija, jednog od lidera ANC-a Alberta Lutulia - dobitnika Nobelove nagrade za mir 1960. g., ili pak nadbiskupa Desmunda Tutua - dobitnika Posebne nagrade za mir 1984. g., Nelson Mandela je zagovarao neizbjeďż˝no revolucionarno nasilje smatrajuďż˝i ga opravdanom reakcijom usmjerenom protiv nepravednih zakona. Mandela je u konaďż˝nici odjenuo maskirnu uniformu i sudjelovao u vojnim vjeďż˝bama u Etiopiji kao i veďż˝ina drugih revolucionara.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro ďż˝itati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaďż˝e da ih lakše selekcioniramo, da znamo ďż˝ije ďż˝emo ďż˝ivote izuďż˝avati kako ne bismo morali ďż˝itati mnoštvo ďż˝ivotopisa lidera koji su obiljeďż˝ili ljudsku povijest. Ono što mislim da moďż˝e zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuďż˝u praksu,

pročitaj...