Školovanje je nastavio u svebritanskoj Healdtown High School, u kojoj je duďż˝nost ravnatelja obavljao potomak lorda Wellingtona, te zatim na South African Native College u Fort Hareu. Ondje je upoznao predavaďż˝e koji su na njega ostavili poseban dojam: prof. Z.K. Matthewsa, prvog crnog uďż˝enika koji je ondje završio školovanje, Mandelinog daljnjeg roďż˝aka i osobu koja je kasnije za ANC izradila Povelju slobode; kao i Alexandera Kerra koji je predavao englesku knjiďż˝evnost. Kerr je od svojih uďż˝enika, pa tako i od Mandele, zahtijevao da razmisle o vaďż˝nosti klasiďż˝ne europske knjiďż˝evnosti u suvremenom afriďż˝kom kontekstu te da ďż˝esto citiraju engleske pjesnike. Mandela je uvijek hvalio svoje profesore, a opisana iskustva iz razdoblja školovanja utkao je u ANC-ov Akcijski plan iz 1949. g. koji je odredio ciljeve obrazovanja i kulture nakon osloboďż˝enja:
1. Ujedinjenje kulturne, obrazovne i nacionalne borbe;
2. Utemeljenje nacionalne akademije znanosti i umjetnosti.

Nakon Healdtowna, u razdoblju izmeďż˝u 1943. i 1949. g. Mandela je upisao studij prava i društvenih znanosti na Witwaterstand University. Zapoďż˝eti studij završio je tek za boravka u zatvoru kada mu je dopušteno, kao i drugim zatvorenicima, da dopisnim putem studira na Sveuďż˝ilištu Juďż˝noafriďż˝ke Republike, kao i na Londonskom Sveuďż˝ilištu od 1980. godine. Ustvari, Mandelina prava ďż˝ivotna škola zapoďż˝ela je uhiďż˝enjem 1962. g. obzirom da je narednih trideset godina proveo u uďż˝enju i poduďż˝avanju.


Sveuďż˝ilište Robben Island

Tamnica na otoku Robben Island pretvorena je u kampus u koji su dovoďż˝eni politiďż˝ki zatvorenici. Svakoga dana su morali raditi u obliďż˝njem kamenolomu, gdje su u trenucima kada bi ostajali sami raspravljali o razliďż˝itim ďż˝ivotnim i politiďż˝kim stavovima te poduďż˝avali jedni druge. Mandela je poticao edukaciju, sveuďż˝ilišni duh, te je u tajnosti organizirao redovna predavanja. Tako je zatvor nazvan "Sveuďż˝ilište Robben Island" ili kasnije "Sveuďż˝ilište Nelsona Mandele". Kroz razgovore sa zatvorenicima i bijelim ďż˝uvarima, Mandela je razvio posebnu ideologiju na kojoj je kasnije temeljio cijelo svoje djelovanje, a posebno rasprave s vladom oko novog Ustava Juďż˝noafriďż˝ke Republike. U tom razdoblju je nauďż˝io jezik afrikaans (indo-europski jezik kojim se govori u Juďż˝noj Africi i Namibiji - op. ur.) Kroz razgovore sa straďż˝arima i osobljem zatvora shvatio je naďż˝in razmišljanja (mentalni model - op. ur.) manjinske skupine Boera, potomaka nizozemskih doseljenika iz sedamnaestog stoljeďż˝a, uvidjevši kako bi i on sam, da je ďż˝ivio u drugim okolnostima, vjerojatno razmišljao na isti naďż˝in kao i oni. Posebno je cijenio njihovu borbu protiv Engleza u Borskom ratu, smatrajuďż˝i je u suštini borbom protiv ugnjetavanja. Iz opisanih ďż˝ivotnih okolnosti stvoren je Mandelin poseban "duh pomirenja" koji se oďż˝itavao u trenucima stvaranja koalicijske vlade nakon osloboďż˝enja.

Komentar

Antun Toni Rehak

Osobno smatram kako je dobro ďż˝itati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam pomaďż˝e da ih lakše selekcioniramo, da znamo ďż˝ije ďż˝emo ďż˝ivote izuďż˝avati kako ne bismo morali ďż˝itati mnoštvo ďż˝ivotopisa lidera koji su obiljeďż˝ili ljudsku povijest. Ono što mislim da moďż˝e zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tuďż˝u praksu,

pročitaj...