Mandela, koji je uvijek opraštao, ali nije zaboravljao, spomenuo je ovaj strip u svom londonskom nastupu 1996. g. Tema zatvorskih rasprava �esto se odnosila na to mo�e li se George Bernard Shaw po kvaliteti djela mjeriti sa Shakespeareom. U trenucima kada je �ekao kona�nu presudu nakon dugotrajnog sudskog procesa, te kada se pripremao na smrtnu kaznu koja ga je �ekala, Mandela se hrabrio citatom iz Shakespeareovog djela Measure for Measure:
"Budi siguran u smrt; jer smrt i �ivot
Bit �e tada sla�i."
Iako su zatvorenici Robben Islanda bili kršï¿½ani, muslimani, hindusi i komunisti, umjesto Biblije, Kurana, Bhagavad-Gite ili Marxovog Kapitala izu�avali su Shakespearea koji je njima bio glavna literatura. Tome je pripomoglo i stajalište uprave kaznionice koja stare drame nije smatrala opasnima. Pa ipak, Shakespeare se pokazao duboko politi�kim štivom. Ratni�ka poglavlja iz Koriolana ili Henrika V. uzbu�ivala su i nadahnjivala revolucionare, a Julije Cezar ih je potaknuo na kona�ni ustanak. Sudbina im je bila jasna, a Mandelin omiljeni citat je bio:
"Prije svoje smrti kukavice bezbroj puta mru,
Junak nikada ne okusi smrt doli jednom."
Budu�i da su mogli slobodno prou�avati klasi�ne drame, zatvorenici Robben Islanda inscenirali su staru gr�ku dramu Antigona od Sofokla u kojoj zemaljska mo� biva izazvana višim redom. U njihovoj produkciji Mandela je glumio tiranina Kreonta.
Tada je Mandela po�eo razmišljati o politi�kom organiziranju u kontekstu dramaturgije. Jednom prilikom, u ljeto 1976. g., o tome je rekao: "Umjesto pukog opisivanja smatram po�eljnim uvesti �itatelja u okru�enje u kojem se drama odvija, tako da vlastitim o�ima mo�e vidjeti što se doga�a na pozornici, da mo�e pratiti kretanje glumaca, njihove kostime, govor i ekspresiju lica te pratiti spontane reakcije publike dok se drama pred njima razvija."
© Mick Yates For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.leader-values.com
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukari�
Uredio: Marko Lu�i�
Osobno smatram kako je dobro �itati o tome što su i kako su radili "veliki lideri". Epitet "veliki" nam poma�e da ih lakše selekcioniramo, da znamo �ije �emo �ivote izu�avati kako ne bismo morali �itati mnoštvo �ivotopisa lidera koji su obilje�ili ljudsku povijest. Ono što mislim da mo�e zbuniti jest pitanje teorije i prakse. Kopiramo li tu�u praksu,