Naďż˝alost, prijelaz iz stanja inercije u kvantni rast sve je samo ne jednostavan, jer takvo kretanje zahtijeva znaďż˝ajnu evoluciju mentalnih modela i ponašanja. Opisane promjene, iako su neophodne, nikada nisu jednostavne, prije svega zato što traďż˝e novu razinu svjesnosti.

Autokratska paradigma liderstva je uglavnom povezana s prvom i drugom razinom mo�i. Autokratsko vodstvo ustvari je "samo-vlada" u kojoj organizacija postoji samo zato da bi slu�ila potrebama i interesima lidera. Takav pristup �esto dovodi do ugnjetavanja djelatnika kako bi se zadovoljili hirovi lidera.

Paternalisti�ka paradigma je uglavnom povezana s tre�om i �etvrtom razinom mo�i. Paternalisti�ki na�in vodstva je onaj u kojem lider sebe vidi kao roditelja "izgubljene djece". Takav pristup poti�e sljedbenike da tijekom vremena potpuno odustanu od preuzimanja odgovornosti i prihvate ulogu "djeteta".

Paradigma sluďż˝niďż˝kog vodstva uglavnom je povezana s petom i šestom razinom moďż˝i, a obiljeďż˝ena je sa šest kljuďż˝nih podruďż˝ja iz OLA modela. Sluďż˝niďż˝ko vodstvo primarno je usmjereno na zadovoljavanje potreba sljedbenika, pa tek potom lidera. U sluďż˝niďż˝koj organizaciji svaki se pojedinac potiďż˝e na sluďż˝enje i voďż˝enje što pomaďż˝e organizaciji da ispuni svoju misiju.


Priroda paternalistiďż˝kog vodstva

Buduďż˝i da organizacije uglavnom funkcioniraju na principima paternalistiďż˝kog liderstva, vaďż˝no je shvatiti posljedice takvog pristupa i putove za eventualna unapreďż˝enja. Grupna dinamika roditelj-zrela osoba-dijete, pojašnjena u modelu Transakcijske analize (Harris, 1969.), nam govori da u situacijama kada lideri preuzimaju ulogu roditelja, djelatnici obiďż˝no dobrovoljno prihvaďż˝aju ulogu djeteta. Sve to dovodi do stvaranja nezdravog oblika komuniciranja i interakcija u okvirima paternalistiďż˝ke organizacije. No, ovdje nailazimo na dva oblika ponašanja lidera:
1. Roditelj "koji odgaja" (pozitivna paternalisti�ka organizacija);
2. Roditelj "koji kritizira" (negativna paternalisti�ka organizacija).