U�enje i improvizacija: Iskustva iz kazali�ta

Dvora Yanow Dvora Yanow, profesorica na  California State University, struďż˝njakinja za organizacijsko
u�enje i organizacijsku kulturu.

Svakodnevni razgovori predstavljaju neku vrstu improvizacije. Štoviše, oni predstavljaju zajedniďż˝ku improvizaciju. Sretnete neku novu osobu i zajedno oblikujete govor. Osjeďż˝aji i informacije, sjajno koordinirani, razmjenjuju se meďż˝u sugovornicima. Kvalitetna konverzacija mnogo je više od "nalaďż˝enja na sredini puta". Kvalitetnu konverzaciju obiljeďż˝ava razvijanje neďż˝eg novog, za oba sugovornika.

Stephen Nachmanovitch, Free Play: The Power of Improvisation in Life and Arts


Neki tvrde kako nas sviraďż˝i jazza mogu poduďż˝iti praksi menadďż˝menta. Ja bih rekla da nam u tu svrhu mnogo više pomaďż˝u improvizacije na kazališnim daskama. Kao studentica scenskih umjetnosti, u nastavku teksta ďż˝u iznijeti osobna iskustva koja sam sakupila radeďż˝i s kolegama u kazalištu te ih zatim povezati s teorijom i praksom organizacijskog uďż˝enja.

U razdoblju od 1994. do 1995. godine postavila sam si neke ďż˝ivotne ciljeve u ostvarenje kojih sam bila spremna uloďż˝iti svoje slobodno vrijeme: neki od njih su bili vezani za uobiďż˝ajeni akademski ďż˝ivot (pregled teksta nove knjige, pisanje novih tekstova i priprema istih za izdavanje), dok su drugi bili više osobne prirode (ureďż˝ivanje okuďż˝nice, povezivanje s folklornim grupama s kojima sam izgubila kontakt nakon preseljenja iz Bostona u Kaliforniju). Nakon godina predavanja tri veďż˝eri u tjednu (na poslijediplomskom studiju kojeg pohaďż˝aju zaposleni studenti), iznenada sam otkrila kako mi se u ďż˝ivotu stvorilo slobodno vrijeme za istraďż˝ivanje novih aktivnosti. Gradsko kazalište je upravo u to vrijeme primalo nove polaznike na teďż˝aj glume, što me je ponukalo da se i sama prijavim. Polaznika nije bilo baš mnogo, samo nas ďż˝etvero. Da sam unaprijed znala da ďż˝u biti najstarija u grupi, da profesor neďż˝e imati iskustva u radu s odraslima te da ďż˝e tema teďż˝aja nositi naziv "improvizacija", sigurno se ne bih prijavila.

Negdje na polovici teďż˝aja, dok sam izbjegavala pojedine satove pod utjecajem tjeskobe i sumnje, ugledala sam obavijest drugog kazališta koje je organiziralo teďż˝aj glume, ali u stvarnom okruďż˝enju, dakle, na kazališnim daskama. Odmah sam se prijavila i promijenila grupu. Kako je nova grupa veďż˝ odradila dva susreta, profesor me je nevoljko ukljuďż˝io u rad. Pristao je tek nakon mojeg uvjeravanja i prijedloga da me moďż˝e slobodno izbaciti ako nešto ne bude u redu.

Do kraja iste veďż˝eri sam osjetila kako sam se "zakaďż˝ila", iako su satovi bili sliďż˝no koncipirani kao i oni na temu improvizacije. Profesor nas je uputio da se klonimo starih iskustava (obrazaca) te da se otvorimo novom. Teďż˝aj sam sa zadovoljstvom završila, upisala naredni semestar, a sljedeďż˝e godine još dva. Pored samog eksplicitnog sadrďż˝aja teďż˝aja, otkrila sam kako su vjeďż˝be i iskustva s kazališnih dasaka nevjerojatno pouďż˝ni i primjenjivi, ne samo za poboljšanje predavaďż˝kih vještina veďż˝ i za menadďż˝ment organizacija, te za unapreďż˝enje teorije i prakse organizacijskog uďż˝enja.