Pukovnik me je nazvao na telefon neposredno pred Bo�i�. Ozbiljnim glasom me je upozorio kako �eli sa mnom razgovarati, ali ne preko telefona. Stoga me zapitao da li bih mogao nekoliko dana tijekom praznika provesti s njim na obiteljskom ran�u.

Naš ranďż˝ se smjestio izmeďż˝u malog teksaškog sela Wimberly i Austina, na adresi Ranch Road 12. Pukovnik je to zemljište kupio krajem ďż˝etrdesetih godina, nakon povratka iz rata, plativši ga trideset dolara po jutru. Tih prvih pet godina, od moje ďż˝etrnaeste do osamnaeste godine, preko ljeta i za vrijeme praznika vrijeme sam provodio na ranďż˝u pomaďż˝uďż˝i ljudima u ďż˝išďż˝enju zemljišta. Pukovnik bi nam se ďż˝esto pridruďż˝io buduďż˝i da mu je pretvaranje šikare u predivni park donosilo osjeďż˝aj posebnog zadovoljstva. Nešto kasnije, cijela se obitelj ukljuďż˝ila u posao što je sjeďż˝u cedrovih stabala, ďż˝upanje suhih panjeva i paljenje šikare pretvorilo gotovo u ritualni obred. Ranďż˝ je bio Pukovnikovo "svetište", mjesto na kojem je bistrio um i prikupljao energiju.
Nakon njegovog poziva odmah sam se spremio i otputovao u Teksas. Na putu sam stalno razmišljao o njegovom glasu u telefonskoj ďż˝ici; koliko je dubok i ozbiljan bio. Zanimale su me informacije o tijeku istrage u Washingtonu posljednjih nekoliko tjedana.

Kada sam te veďż˝eri stigao na ranďż˝, Pukovnik je izgledao umorno, pa smo nakon veďż˝ere razgovarali o neobaveznim temama i o biznisu s konjima. Sljedeďż˝e jutro, nakon doruďż˝ka, u dďż˝ip smo ukrcali svu potrebnu opremu - pile, sjekire, pijuk, puno hladne vode, voďż˝a i nekoliko piva. Oko sedam i trideset krenuli smo u našu "dďż˝unglu" kako ju je Pukovnik volio nazivati. Nekoliko sati bez prestanka smo rušili stablo cedra da bi nakon toga uzeli poduďż˝u stanku.

Dok smo sjedali na tlo ispod drveta, Pukovnik mi je poďż˝eo iznositi misli koje su mu se motale po glavi. "Preslušali smo trake. Predsjednik je u sve ovo uronjen do grla." Dok je govorio glas mu se podigao, a oďż˝i zasjale. Ustao je, otišao do dďż˝ipa, izvukao smeďż˝u omotnicu i dobacio mi je: "Evo, pogledaj." Poďż˝eli smo ďż˝itati transkripte. Dio o kojem je Pukovnik govorio odnosio se na danas poznati razgovor od 21. oďż˝ujka 1973. izmeďż˝u Nixona, Deana i Haldemana. Kao što mi je otac i rekao, u transkriptima se nalazio dio u kojem Nixon poduďż˝ava Haldemana o naďż˝inu na koji se moďż˝e lagati pod zakletvom, a da se ne poďż˝ini krivokletstvo. Po mojem mišljenju, sadrďż˝aj transkripta je bio sasvim dovoljan da porota, izvan svake sumnje, osudi Predsjednika za sudjelovanje u zavjeri. Odmah mi je bilo jasno da je Nixon do grla umiješan u aferu.


Proďż˝itaj više u qLife-u...