Svoj radni vijek sam zapo�eo u kompaniji Xerox, u njihovom istra�iva�kom centru. Ondje sam proveo prvih 18 mjeseci radnog sta�a.

COS: Je li to bilo u Xeroxovom Istra�iva�kom centru Palo Alto?

FD: Ne, nego u Websteru, u New Yorku.

COS: Mogli ste oti�i u Palo Alto?

FD: Istina je da mi je potpredsjednik i voditelj istraďż˝ivanja, nakon što sam mu prenio ďż˝elju za odlaskom, razoďż˝aran i frustriran onime što radim, iznio dva prijedloga. Prvi je bio da se pridruďż˝im ekipi u Palo Altou, a drugi ekipi na Sveuďż˝ilištu Stanford koja se bavila istraďż˝ivanjem "Teorije odluďż˝ivanja".

Umalo sam se odluďż˝io za sveuďż˝ilište. No ipak, završio sam u Palo Altou, u Xeroxovom Istraďż˝ivaďż˝kom centru gdje sam ured dijelio s ďż˝uvenim Charlesom Levineom, inventivnim genijalcem koji je osmislio mnoge Xeroxove patente. No, nije nikada doktorirao, pa ga je kompanija, buduďż˝i da je imao oko 55 godina, stalno pritiskala na prijevremenu mirovinu. Charles mi je ďż˝esto znao reďż˝i: "Što ti ovdje radiš? Zar ne vidiš da si 'akademik'? Vrati se natrag na faks." Jednoga dana sam mu tako rekao: "Znaš Charles, skoknuo sam na nekoliko sveuďż˝ilišta da se raspitam za post-doktorski studij iz biofizike. Svi su me pitali da li me moďż˝da zanima medicina. Što ti misliš, zar ne bi bilo OK da nastavim na medicini? Nauďż˝im nešto o anatomiji, fiziologiji pa se onda vratim u naš laboratorij?"

On mi je na to odgovorio: "Frank, znaš li koliko bi ljudi ďż˝eljelo završiti medicinski fakultet?" I tako je bilo. Na faksu sam shvatio kako sam jako dobar kliniďż˝ar, što je dovelo do novih problema. Nakon staďż˝iranja u bolnici Johns Hopkins ponudili su mi posao na kojem bih ujedinio odjele kliniďż˝ke farmakologije i farmakologije te tako povezao osnovnu prirodnu znanost i kliniďż˝ku implementaciju.


IV. Osjetljivost na oba svijeta: znanost i menad�ment

Tako sam stekao - što je vjerojatno u vezi s mojim menadďż˝erskim poslom - ono što bih mogao nazvati "osjetljivost za oba svijeta", za znanost i praksu, što mi je omoguďż˝ilo da kao menadďż˝er razumijem djelovanje znanstvenika u okvirima jedne organizacije.

COS: Vratili ste se na kliniku Johns Hopkins?

FD: Da, završio sam studij na Cornellu i vratio se u Johns Hopkins na odjel interne medicine, gdje sam odradio specijalizaciju. Zatim sam krenuo na NIH (National Institutes of Health), gdje sam proveo sljedeďż˝e tri godine i uďż˝inio nešto što ďż˝e vam se isprva uďż˝initi šašavim: iskoristio stipendiju za neuroendokrinologiju. Kratko reďż˝eno, prouďż˝avao sam proces kontrole kardiovaskularnog sustava od strane neurotransmitera. Nakon toga sam radio na Sveuďż˝ilištu Chicago, na Odjelu za medicinu i kliniďż˝ku farmakologiju kao ravnatelj Klinike za hipertenziju. Buduďż˝i da mi je povjereno upravljanje klinikom, nisam se vratio na Johns Hopkins. Takoďż˝er se nisam vratio i radi dr. Julesa Axelroda, mog mentora na NIH-u, koji me je pozvao da se trajno zaposlim na Sveuďż˝ilištu Chicago.