U debati smo sudjelovali Günther Wess i ja osobno, a s druge strane je bio prof. Mutschler, vrlo ugledni, umirovljeni akademik i farmakolog koji je uz još jednog ďż˝ovjeka predstavljao sindikate, g. Klemm, bivši ministar gospodarstva u pokrajini Hesse i moderator, g. Christian Schulte, poznati radio voditelj.

Na samom poďż˝etku sam upozorio Günthera da u ovakvoj situaciji nitko ne moďż˝e pobijediti, da nismo prisutni kako bismo pobijedili. Štoviše, smatrao sam kako uopďż˝e ne bismo trebali raspravljati veďż˝ iskoristiti priliku kako bismo pojasnili prisutnima što ďż˝inimo i zašto to ďż˝inimo. To je znaďż˝ilo da se ni sa kime neďż˝emo svaďż˝ati. ďż˝ak i da netko kaďż˝e neku neistinu, neďż˝emo odgovoriti. Izmeďż˝u neistine i odgovora mora proďż˝i barem desetak minuta, a odgovor nikako ne smije biti direktan.

Smatrao sam da uglavnom trebamo šutjeti. Nakon što smo ušli u prostoriju, profesor me je odmah napao i optuďż˝io da ďż˝inim grozne stvari koje štete kompaniji. Sindikalist takoďż˝er. Tada je moderator iznenada rekao: "U redu, a sada da ďż˝ujemo dr. Douglasa i dr. Weissa." Priďż˝ao sam o tome što pokušavamo postiďż˝i promjenama i to na njemaďż˝kom jeziku. Zatim sam se okrenuo prema Güntheru pozivajuďż˝i ga da iznese svoje mišljenje. Slijedilo je iznošenje stavova razliďż˝itih sudionika panel diskusije, bez direktnog meďż˝usobnog suprotstavljanja. Paďż˝ljivo smo slušali da bi zatim, kada je na nas došao red da odgovorimo, pojašnjavali što ďż˝elimo postiďż˝i s planiranim promjenama.

Pred sam kraj diskusije, g. Webber je ustao i rekao: "U redu dr. Douglas, mislim da ste nas uvjerili da moramo raditi na drugaďż˝iji naďż˝in. Mislim da smo shvatili kako moramo unaprijediti našu inovativnost i produktivnost. Takoďż˝er ste nas uvjerili da nam trebaju i nove vještine. Moďż˝emo li sve to postiďż˝i bez otpuštanja radnika?" Nikada neďż˝u zaboraviti taj trenutak. Odgovorio sam mu kako mislim da je to odliďż˝no pitanje i odluďż˝io ispriďż˝ati prisutnima na koji smo naďż˝in rješavali sliďż˝ne probleme u prošlosti, u Ciba-Geigy i Marion Merrill Dowu. Znanstvenicima je bilo ponuďż˝eno da se vrate na univerzitete na odreďż˝eni period vremena, usvoje nove vještine, a firma im je bila spremna sve vrijeme plaďż˝ati plaďż˝u i onda ih iznova zaposliti. Jedino što smo zahtijevali je doktorat na nekom, nama interesantnom podruďż˝ju. Bili smo spremni podrďż˝ati pojedince koji ďż˝ele uďż˝iti. To je bila prekretnica.

COS: Atmosfera se izmijenila...

FD: Da, atmosfera se posve izmijenila.