Vremena u kojima �ivimo
Ponekad je potrebno zastati, napraviti odmak, sagledati sliku u cjelini, sliku s 15.000 metara visine. Kako biste opisali sadašnjost u organizacijama, zajednicama, cijelom svijetu gledanu iz te perspektive? Jesu li ovo vremena gospodarske i politi�ke nestabilnosti, podijeljenosti i straha, sustava koji propadaju i snova koji umiru? Ili su ovo vremena novih mogu�nosti, primjera nade, pozitivne ljudske evolucije, vremena preobrazbe? Uspijevamo li u rješavanju velikih problema, ili samo stvaramo nove?
Iznimno je va�no razmisliti jer �e odgovor na prethodno pitanje utjecati na naše budu�e postupke. Misle�i op�enito da svijet ispravno funkcionira i da trenuta�no prolazimo kroz tešku ali privremenu krizu, ne dovodimo u pitanje aktualne sustave i njihova na�ela postojanja. Namjesto toga, naporno radimo na njihovom unaprje�enju i obnovi. Podupiremo inicijative i programe usmjerene na unaprje�enje procesa razvijaju�i postoje�e sustave kako bi isti funkcionirali djelotvornije i u�inkovitije.
Vjerujemo li suprotno, da djelovanje starog sustava nije mogu�e unaprijediti, o�ekujemo li samo dodatne probleme, tada prestajemo svoje napore usmjeravati na popravke i ispravke. Namjesto toga, podr�avamo radikalno druga�ije procese i metode – nove sustave zasnovane na novim pretpostavkama. Naš rad tada se usmjerava na revoluciju a ne na unaprje�enje procesa.
Osobno, �esto razmišljam o pitanju: "U kojim to vremenima �ivimo?" Mislim da �ivimo u razdoblju kada mnoga temeljna uvjerenja i na�ini djelovanja, uobi�ajena praksa, više ne slu�e svrsi. Još gore, uzrokuju probleme i onemogu�uju djelotvorno poticanje i podr�avanje zdravih promjena. Korištenjem uobi�ajenih zapadnja�kih uvjerenja i prakse, u to sam sigurna, postajemo sve nemo�niji stvoriti svijet u kojem �elimo �ivjeti.
Sami smo stvorili mnoge probleme, ve�inom nenamjerno, jer smo postupali prema uvjerenjima i pretpostavkama iz kojih nije moglo proiza�i zdravo društvo. U svoje smo djelovanje utkali sljede�a uvjerenja:
- da ljude motiviraju sebi�nost, pohlepa i strah;
- da postojimo kao pojedinci, neovisni i bez obaveze jedni prema drugima;
- da su hijerarhija i birokracija najbolji oblici organiziranja;
- da je u�inkovitost prvo i osnovno mjerilo vrijednosti;
- da ljudi najbolje rade pod kontrolom i propisima;
- da razli�itost predstavlja problem;
- da je neobuzdani rast dobar;
- da zdravo gospodarstvo prirodno vodi k zdravom društvu;
- da siromašni ljudi imaju druga�ije motivacije od ostalih ljudi;
- da je samo nekolicina ljudi kreativna;
- da je samo nekolicina ljudi voljna boriti se za svoju slobodu;