Izazovi pionira koji donose nove naďż˝ine razmišljanja

Dok mentori razmišljaju o problemima razmjera, sami se lideri pojedinci suoďż˝avaju s vrlo izazovnim uvjetima. Izolirani unutar prevladavajuďż˝e kulture koja ih ďż˝esto kritizira, ismijava ili ignorira, ne znaju da postoje još mnogi poput njih, pioniri koji se nastoje probiti s novim naďż˝inima voďż˝enja. Odrďż˝avanje usmjerenosti i hrabrosti usred kritiziranja i osamljenosti stalna je borba. No, tu nije kraj. Dodatni izazovi proizlaze iz dinamike promjena u ustaljenom naďż˝inu razmišljanja i ponašanja ljudi kada se suoďż˝e s novim viďż˝enjem svijeta.


Novi lideri moraju izmisliti buduďż˝nost dok se istovremeno nose s prošlošďż˝u.

Posve je jasno da novi lideri odbijaju prenijeti prošlost u buduďż˝nost. Ne ďż˝ele ponoviti pogreške iz prošlosti buduďż˝i da su i sami, vrlo ďż˝esto, osobno patili zbog nedjelotvornog ili nasilniďż˝kog vodstva. ďż˝ele koristiti nove naďż˝ine, a ti novi naďż˝ini organiziranja i novi putovi provoďż˝enja promjena se tek trebaju razviti. Njihov je posao da ih izmisle – stvore. Proizlazi da imaju dvostruku duďż˝nost: istovremeno moraju osmišljavati nove procese i oblike organiziranja i rješavati probleme nastale iz dosadašnje prakse.


Teško je raskinuti s tradicijom.

Nije lako izmisliti nešto novo, zaboraviti usvojeno znanje, raskinuti s poviješďż˝u i poznatom praksom prevladavajuďż˝e kulture. Novi lideri, dakako, znaju da je birokracija loša, da korupcija uništava zajednice, da pomoďż˝ koja se pruďż˝a od vrha prema dolje najďż˝ešďż˝e ne uspijeva. Odbijaju ponavljati istu praksu, no i oni su, kao i svi mi, odgojeni na tradicionalni naďż˝in. Navike i ustaljena praksa stvaraju pritisak. U doba kulminacije kriza, kada se osjeďż˝aju preplašeno i nadjaďż˝ano, obiďż˝no se automatski vrate u poznatu praksu, makar ona bila i neuďż˝inkovita.


Pristalice tra�e prepoznatljivost.

Mentori, upravitelji sredstava i resursa kojima je moguďż˝e podrďż˝ati novo vodstvo, vrlo ďż˝esto dodatno oteďż˝avaju pionirska nastojanja inzistiranjem na korištenju poznatih i tradicionalnih procese voďż˝enja. Ljudi koji upravljaju sredstvima eksperimente s novom praksom vrlo ďż˝esto smatraju suviše riskantnim. Sigurniji su razgovarati o tradicionalnim strategijskim i poslovnim planovima, mjerenjima i izvješďż˝ima, bez obzira na sam kontekst inicijative. ďż˝ini se da su navedene vještine vaďż˝ne, no danas postoje brojna istraďż˝ivanja koja pokazuju da ove metode ne uspijevaju poluďż˝iti ďż˝eljene rezultate ďż˝ak ni u najtradicionalnijim organizacijama. Dešava se da mentori koji osiguravaju potporu jednostavno ne vole rizik, ili im je nepoznata upitna djelotvornost klasiďż˝nih metoda. Bez obzira na razlog, sponzori inzistiraju da se lideri pioniri povinuju prošlosti. Ne pokaďż˝u li svoje sposobnosti i u poznatim praksama voďż˝enja, pa ďż˝ak i onima koje nikada nisu uspjele postiďż˝i odrďż˝ivu promjenu, uskraďż˝uju im sredstva.

Oskudna sredstva i konkurencija razliďż˝itih projekata lako odvode sa pravog puta. Nasuprot vlastitoj prosudbi ispravnog i neispravnog u njihovoj zajednici, pristanu se ravnati prema neuďż˝inkovitim postupcima i praksi. S vremenom doďż˝ive neuspjeh, ne zbog nedostatka vizije ili volje, veďż˝ zato što ih zajednica sprjeďż˝ava u nastojanjima. Inzistiranjem na prošlosti sami uništavamo pionire.