Koncepcija "zajednice prakse" podr�ava promišljanje po kojem je u�enje društveno iskustvo. Mi, ljudska bi�a, najbolje u�imo u odnosu s kolegama s kojima dijelimo zajedni�ku praksu. Sami se organiziramo u zajednice s ljudima koji imaju znanje i vještine potrebno nama samima. Etienne Wenger, pionir na ovom polju (vidi: Communities of Practice: Learning, Meaning, and Identity, 1998.), ka�e: "Ljudi su oduvijek stvarali zajednice koje akumuliraju kolektivno u�enje unutar prevladavaju�e prakse – zajednice prakse. Plemena su rani primjer navedenoga. Nešto noviji slu�ajevi uklju�uju cehovska udru�enja u srednjem vijeku koja su upravljala zanatom… tako�er i znanstvene zajednice koje kolektivno definiraju valjano znanje u odre�enom podru�ju istra�ivanja. Manje o�iti slu�ajevi istog mogu biti lokalni klub poljodjelaca, medicinske sestre na odjelu, uli�na banda ili skupina ra�unalnih programskih in�enjera koji se redovito sastaju u kantini kako bi razmijenili svoja iskustva".
Zajednice prakse pokazuju da ljudi prirodno tra�e kolege sa sli�nim znanjem, iskustvom i interesima. Me�usobno se sastaju i razmjenjuju zamisli, stvaraju kvalitetne odnose te na taj na�in oblikuju zajednicu. Zajednica tako postaje bogata tr�nica na kojoj se dijeli znanje i iskustvo, a tako�er i inkubator u kojem se razvijaju novo znanje, vještine i sposobnosti. U korporacijama se mnoge temeljne sposobnosti (temeljne vještine koje predstavljaju jedinstvenu snagu te organizacije) razvijaju unutar neformalnih, samo-organiziranih zajednica, a ne ako rezultat predvi�enih strategija razvoja.
Literatura o zajednicama prakse obiluje zapanjuju�im primjerima svladavanja slo�enih vještina zaposlenika kroz suradnju s kolegama, nositeljima tra�enog znanja. Tako�er je interesantan proces na Internetu. Stru�njaci elektronskim putem upu�uju pitanja kolegama diljem svijeta i odmah dobivaju odgovor koji potom razrješava neku krizu ili dvojbu.
Razli�ita polja – kriti�ko obrazovanje i zajednice prakse, podu�avaju nas istomu. Ljudi brzo u�e kada su im vještine ili informacije doista potrebne. Postaju jako dobri u�enici ako su sigurni da �e im nau�eno promijeniti �ivot, pomo�i u dostizanju bitnog. Sposobni su akumulirati slo�ene vještine i znanja u nekoliko tjedana, a ne mjeseci ili godina. Bitno je naglasiti da ljudi najbolje u�e u zajednici, kroz me�usobnu interakciju, kada su istovremeno i u�enik i u�itelj, stru�njak i vje�benik – kroz bogatu razmjenu iskustva i nau�enog.