D. Durand navodi još jednu bombu. To je ‘atomska bomba’ – televizija. Durand sugerira da se riješimo gledanja televizije jer je televizija najveďż˝i potrošaďż˝ vremena. Na primjer, dijete u Americi provede 25 sati tjedno gledajuďż˝i televiziju. Muškarci u prosjeku gledaju 28 sati tjedno, a ďż˝ene više od 32 sata.

Pored velike vaďż˝nosti upravljanja svojim vremenom dobri komunikatori trebaju kontrolirati prostor. Oni se moraju znati ponašati u prostoru i moraju njime ovladati.

No, prije nego što su komunikatori sposobni ovladati prostorom i vremenom oni moraju ovladati sami sobom. Bryan Tracy to naziva zakonom kontrole. Prema Tracyju zakon kontrole glasi: Sa sobom ste zadovoljni u onoj mjeri u kojoj osjeďż˝ate da kontrolirate svoj ďż˝ivot, a nezadovoljni ste sobom u onom stupnju u kojem osjeďż˝ate da ste izgubili kontrolu ili da je kontrolu nad vama i vašim ďż˝ivotom preuzela neka vanjska sila, ďż˝ovjek ili neka viša instanca. Taj zakon ili naďż˝elo psiholozi nazivaju “mjesto kontrole” (locus of control).

Uspješni komunikatori, takoďż˝er, misle i o kontroli klime. R. Ailes o kontroli kilme piše: “Dopustite mi da vam opišem situaciju u kojoj stariji menadďż˝er loše kontrolira okruďż˝je. Zamislite da šef uďż˝e u dvoranu za sastanke, namrštena lica. Nazoďż˝ni sjednu u stav mirno. Šef, vidno uzrujan, sjedne i zaštekďż˝e: ‘Dajte mi izvješďż˝e iz St. Louisa’. U dvorani se osjeďż˝a napetost. Takvo je ponašanje ponekad primjereno. No, kada bi on ušao i druge opustio s nekoliko leďż˝ernih komentara ili pitanja, stvorio bi ugodniju klimu i ljudi bi otvorenije reagirali”.


Kako vidimo sebe?

Izlaďż˝enje na kraj sa samim sobom je vrlo teška zadaďż˝a. Kao osoba mi smo vrlo kompleksni i malo nas razumije suštinu. Zasigurno, lako je analizirati naše materijalne komponente. Mi moďż˝emo ocijeniti kako se odijevamo, naše manire, naše izglede itd. Ali analiza suštinskih komponenti – naši potencijali, kapaciteti, nade, ďż˝elje, i volja za radom, i za uspjehom je bitno teďż˝e.

Kaďż˝e se da smo mi (ili ďż˝emo postati) ono što mislimo da jesmo. To kako vidimo sebe moďż˝e postati samo-ispunjavajuďż˝i imidďż˝ onoga kako bi drugi mogli vidjeti nas. Zamislite kako bi izgledalo da budete bilo tko…bilo što, što ďż˝elite biti. Dvadeset godina u buduďż˝nosti. Deset godina. Danas.

Kako mi vidimo sebe danas nije uklesano u kamenu. Mo�da mi nikada ustvari nismo gledali na sebe prije, i ako jesmo, mi, kakvog se vidimo sada, mo�e se promijeniti. Mi mo�emo oblikovati javni imid� koji mo�e, u razvojnoj metamorfozi, postati stvaran.