Menadďż˝ment 1.0 ekspresno je postao globalnim standardom ostavši takvim do današnjih dana. Stoga su menadďż˝erski upravljaďż˝ki alati bilo gdje u svijetu vrlo sliďż˝ni, bilo da se radi o globalnom proizvoďż˝aďż˝u, start-up tvrtki IT sektora ili nekoj javnoj instituciji, bilo da su oni smješteni u Tokiju, Frankfurtu ili pak u New Yorku.

No ipak, lideri i menadďż˝eri kompanija širom svijeta danas se suoďż˝avaju s novim, do sada neviďż˝enim izazovima – kompleksnim problemima koji nadilaze ograniďż˝ene sposobnosti pristupa Menadďż˝ment 1.0.


Novi imperativi

Lideri koji su sposobni unaprijed promišljati buduďż˝nost danas se susreďż˝u s paletom zbunjujuďż˝ih problema koji nadilaze uobiďż˝ajene okvire znanosti i umjetnosti liderstva i menadďż˝menta. Neki primjeri takvih problema jesu:

1.Ubrzane promjene. U globalnom okruďż˝enju koje traďż˝i toďż˝nost i u kojem nema ravnoteďż˝e, kompanije moraju razviti prilagodljivost i elastiďż˝nost, i to u jednakoj mjeri kao što moraju biti fokusirane i uďż˝inkovite.

2. Hiperkonkurentnost. U vrtlogu otvorenog i dinami�nog svjetskog gospodarstva, gdje je svatko svakome konkurencija, kompanije moraju kontinuirano i smiono inovirati.

3. Nivelacija znanja. U okruďż˝enju "globalnog sela", kada komparativne prednosti proizašle iz znanja brzo išďż˝ezavaju, pronaďż˝i put do srca djelatnika, nadahnuti ih kako bi svakoga dana dobrovoljno iznosili svoje ideje, inicijative, strasti i uroďż˝ene talente, kljuďż˝ni je zadatak svake uprave.

4. Poveďż˝ana odgovornost. U doba kada javnost direktore percipira sebiďż˝nim i neodgovornim osobama, kada se na Internetu minuciozno analiziraju društveni utjecaji poslovnih odluka, kompanije se moraju voditi istanďż˝anim osjeďż˝ajem društvene odgovornosti. Ovdje nailazimo na suštinu problema: u vrijeme nastanka Menadďż˝ment 1.0 koncepcije ovakvi problemi nisu se uzimali u obzir. Posljediďż˝no tome, gotovo svaka institucija današnjeg doba koristi procese koji:
- refleksno ponavljaju obrasce ponašanja iz prošlosti, obeshrabrujuďż˝i pritom promjene,
- podupiru konformizam i politinkanstvo, istovremeno se koriste�i ispraznim parolama o potrebi inoviranja i eksperimentiranja,
- zahtijevaju slijepu poslušnost te malo toga ďż˝ine na poticanju izvornih doprinosa,
- vode brigu o zahtjevima pojedinih interesnih skupina, istovremeno zanemaruju�i interese drugih.

Neosporno je kako promjena opisane prakse zahtijeva fundamentalno preispitivanje stoljetne teorije i prakse menadďż˝menta. Pored navedenih imperativa, organizacije se danas suoďż˝avaju sa seizmiďż˝kim pomacima glede oďż˝ekivanja povezanih s radnim mjestom navješďż˝ujuďż˝i fundamentalnu promjenu odnosa na relaciji "pojedinac - institucija".