Vrlo �esto pre�ivjeli dio sustava osje�a se krivim i ne dozvoljava sebi potpunu usredoto�enost na budu�nost. U literaturi o organizacijama u prijelaznim razdobljima to se naziva 'sindromom pre�ivljavanja'; umjesto, od strane uprave o�ekivanih osje�aja zahvalnosti i motivacije, �ini se da zaposlenici kojima je dozvoljeno da ostanu, gube povjerenje u organizaciju. Ponekad podsvjesno pitanje glasi: 'Jesam li ja sad na redu?'


Otkrivanje prve traume

Istraďż˝ivanje pokazuje da se traume imaju tendenciju ponavljati. ďż˝ak i onda kad svi koji su prošli kroz prvotnu traumu, napuste organizaciju i ne ostane nitko tko bi je se uopďż˝e mogao sjetiti. Što je posebno neobiďż˝no, izgleda da traume imaju tendenciju da se ponove na samu godišnjicu ranijih trauma. Anngwyn St Just i povjesniďż˝arka Anne Ancelin Schützenberger obavile su sveobuhvatno istraďż˝ivanje na tu temu. S agencijom za iznajmljivanje nekretnina, prethodno veďż˝ više puta navedenom kao primjer, odradili smo još jednu konstelaciju. S prvom konstelacijom priznali smo i integrirali dijelove koji su bili odrezani tijekom promjene usmjerenja dvije godine ranije.

Direktor je ďż˝elio istraďż˝iti kako bi se mogle ponovo uspostaviti veze sa zajednicom, politiďż˝kim okruďż˝enjem i drugim dijelovima društva. U ovoj konstelaciji korporacija više nije bila zastupljena s nekoliko reprezentanata - posebno za upravu, odjele i zaposlenike, veďż˝ samo s jednim reprezentantom za cijelu organizaciju. Taj reprezentant još uvijek je pokazivao znakove traume i rekao je: 'Stalno mi se vrzma po glavi rijeďż˝ 'rat''. I odjednom je direktor (klijent) rekao: 'organizacija postoji veďż˝ 94 godine. Priďż˝a se da je tijekom rata bombardirano podruďż˝je u neposrednom susjedstvu; jedan dio naših nekretnina za iznajmljivanje pripadao je tom susjedstvu.' Ova informacija smjesta je rezonirala s reprezentantima u konstelaciji. Nakon odavanja priznanja tom gubitku i moguďż˝im ďż˝rtvama korporacija se osjetila sposobnom za ponovno povezivanje s lokalnom zajednicom i njezinom politikom.


Priznavanje strategije pre�ivljavanja

Jedna konzultantica iznosi svoju priďż˝u o osjeďż˝ajima krivnje u svom odjelu. Objašnjava koliko su se intenzivno zaposlenici osjeďż˝ali krivima u vezi s borbom i iskljuďż˝ivom brigom za sebe i zanemarivanjem brige za druge u vrijeme ozbiljnih restrikcija. 'Ali, postupajuďż˝i na taj naďż˝in, odjel je bio sposobniji preďż˝ivjeti kao cjelina, nego što bi to bio da su se nastavili brinuti jedni za druge', glasio je njezin uvid. ďż˝esto ste, ďż˝ak i godinama nakon traume, suoďż˝eni s drevnim mehanizmima – razdvajanje, borba, ili štogod to bilo. Tad je to bila jedina moguďż˝a i shodno tome najbolja opcija. Strategija preďż˝ivljavanja je OK.