Vrlo �esto pre�ivjeli dio sustava osje�a se krivim i ne dozvoljava sebi potpunu usredoto�enost na budu�nost. U literaturi o organizacijama u prijelaznim razdobljima to se naziva 'sindromom pre�ivljavanja'; umjesto, od strane uprave o�ekivanih osje�aja zahvalnosti i motivacije, �ini se da zaposlenici kojima je dozvoljeno da ostanu, gube povjerenje u organizaciju. Ponekad podsvjesno pitanje glasi: 'Jesam li ja sad na redu?'
Otkrivanje prve traume
Istra�ivanje pokazuje da se traume imaju tendenciju ponavljati. �ak i onda kad svi koji su prošli kroz prvotnu traumu, napuste organizaciju i ne ostane nitko tko bi je se uop�e mogao sjetiti. Što je posebno neobi�no, izgleda da traume imaju tendenciju da se ponove na samu godišnjicu ranijih trauma. Anngwyn St Just i povjesni�arka Anne Ancelin Schützenberger obavile su sveobuhvatno istra�ivanje na tu temu. S agencijom za iznajmljivanje nekretnina, prethodno ve� više puta navedenom kao primjer, odradili smo još jednu konstelaciju. S prvom konstelacijom priznali smo i integrirali dijelove koji su bili odrezani tijekom promjene usmjerenja dvije godine ranije.
Direktor je �elio istra�iti kako bi se mogle ponovo uspostaviti veze sa zajednicom, politi�kim okru�enjem i drugim dijelovima društva. U ovoj konstelaciji korporacija više nije bila zastupljena s nekoliko reprezentanata - posebno za upravu, odjele i zaposlenike, ve� samo s jednim reprezentantom za cijelu organizaciju. Taj reprezentant još uvijek je pokazivao znakove traume i rekao je: 'Stalno mi se vrzma po glavi rije� 'rat''. I odjednom je direktor (klijent) rekao: 'organizacija postoji ve� 94 godine. Pri�a se da je tijekom rata bombardirano podru�je u neposrednom susjedstvu; jedan dio naših nekretnina za iznajmljivanje pripadao je tom susjedstvu.' Ova informacija smjesta je rezonirala s reprezentantima u konstelaciji. Nakon odavanja priznanja tom gubitku i mogu�im �rtvama korporacija se osjetila sposobnom za ponovno povezivanje s lokalnom zajednicom i njezinom politikom.
Priznavanje strategije pre�ivljavanja
Jedna konzultantica iznosi svoju pri�u o osje�ajima krivnje u svom odjelu. Objašnjava koliko su se intenzivno zaposlenici osje�ali krivima u vezi s borbom i isklju�ivom brigom za sebe i zanemarivanjem brige za druge u vrijeme ozbiljnih restrikcija. 'Ali, postupaju�i na taj na�in, odjel je bio sposobniji pre�ivjeti kao cjelina, nego što bi to bio da su se nastavili brinuti jedni za druge', glasio je njezin uvid. �esto ste, �ak i godinama nakon traume, suo�eni s drevnim mehanizmima – razdvajanje, borba, ili štogod to bilo. Tad je to bila jedina mogu�a i shodno tome najbolja opcija. Strategija pre�ivljavanja je OK.