Davanje izbora

U traumatskom događaju nema izbora. Čini se da je korisno klijentu ponuditi izbor. Hoćemo li nastaviti, hoćemo li se zaustaviti, ili ćemo učiniti nešto drugo? Što najprije želite vidjeti, i što nakon toga?


Dovršavanje pokreta

Razlog zbog kojeg sistem dospije u 'zamrznuto stanje', jest to što nije mogao dovršiti pokrete koje je želio učiniti u danom trenutku. Ako date puni gas i istovremeno žestoko stisnete kočnicu, automobil  se neće pokrenuti, ali će se unutar njega generirati nevjerojatna količina energije koja se ne može otpustititi. Korisno je u konstelacijama potaknuti istraživanje što bi ruke koje se miču, učinile kad bi mogle dovršiti svoj pokret. Kad promatrate sistem kao cjelinu, mogli biste potražiti: koji je to unutrašnji pokret u tom sistemu koji želi doseći svoj cilj…Gdje dolazi do zastoja?…Što je ono na što je to zastajanje odgovor? Ponekad vidite, kad reprezentant u konstelaciji pokazuje početak takva oslobađanja energije, da to rezonira s tijelom klijenta koji promatra sa strane, pa makar on/ona i ne razumije uvijek tu direktnu povezanost. Ali klijent (postavljač teme) uvijek je na dva načina povezan s organizacijom o kojoj se postavlja pitanje.

Prvi način: kao netko s funkcijom u organizaciji, zaposlenik, direktor, ili u bilo kojoj drugoj ulozi. U drugom smislu postavljač pitanja također je dio sustava i pohranio je na neki način hologramsku informaciju o tom sustavu kao cjelini čak i iz vremena prije svoga uključivanja u njega.

Konstelacije to pokazuju opet i opet iznova. U nekim slučajevima, kad bi se u konstelaciji počinjala otpuštati trauma, tijelo postavljača teme znalo je također na to reagirati. Može biti korisno na to obratiti pozornost i opetovano pitati postavljača teme o osjetima u njegovom/njezinom tijelu i eventualno dozvoliti mu/joj da rezonira s onim što se događa u konstelaciji. Čini se mogućim da se tijelo nekoga tko je došao u organizaciju nakon traumatična događaja, još uvijek ponaša kao 'rezonantno tijelo' s naknadnim intervencijama.


Sjećanje i stvarnost

Spomenuli smo ranije da, prema iskustvu stručnjaka za problem trauma, nije poželjno vraćati se na samu traumu. Dobro mjesto za početak je ono gdje sustav utvrđuje da je preživio traumu. Od te točke nadalje netko može doći u kontakt s traumom bez da mora ponovo proći kroz nju. Obično to kako je trauma sačuvana u sjećanju, nije sasvim identično načinu kako su se uistinu odvijali događaji. Često dolazi do izmjena u vremenu i prostoru. To proizlazi iz gomilanja sjećanja koja su kao zbijena u jednu grudu, ali se zapravo sastoje od dijelova većeg broja događaja. Radite s onim što se javi u sjećanju. To je dovoljno.