Suočavanje s događajem
 
Suočavanje s događajem razlikuje se od suočavanja s osobama koje su u njega uključene ili s mogućim žrtvama i počiniteljima (kad je riječ o traumi koju su uzrokovali ljudi). Kad se netko zaista suoči s događajem (u konstelaciji lako je uključiti reprezentanta za događaj, to također otežava 'uvlačenje' u događaj), dogodit će se trenutak kad će on doista postati stvaran; ne možemo više mijenjati događaj. Ne mogu promijeniti događaj niti ga retroaktivno poništiti.

Događaj je povijesna činjenica. Do izvjesne mjere oblikovao me u ono što sam sad. I: Svijet je krenuo dalje. Današnji je svijet takav kakav jest. Bez toga događaja to ne bi bio ovaj isti svijet kakav je danas.


Postati veći od onoga što vam se dogodilo

U jednoj sam konstelaciji bio reprezentant oca obitelji koji je proživio traumu rata. Voditeljica, Anngwyn, postavila je nekog da predstavlja rat. I nešto kasnije izgovorila je rečenicu: 'Rat je dio naše obitelji.' Istog trena dvije su se stvari istovremeno zbile u meni kao reprezentantu: prestao sam se boriti i doživio sam takav osjećaj moći u sebi da sam se ponovo mogao nositi sa svijetom i prihvatio sam rat kao dio sebe. Više puta imali smo priliku vidjeti kako je i klijent isto tako prihvatio događaj kao jedan od unutarnjih dijelova (organizacijskih ili vlastitih). Postati veći od događaja i integrirati ga u sistem nešto je što daje snažnu sposobnost brza oporavka u mogućim budućim situacijama i  pri reaktivacijama izvorne traume.

Ne mogu zaboraviti trenutak kad se ravnatelj jedne institucije za skrb o mentalnome zdravlju tijekom jedne konferencije predstavio riječima: Ja sam ravnatelj organizacije Jolande Venema. Istog se trena prostorijom razlegao uzdah olakšanja.  (Jolanda Venema je mentalno hendikepirana žena koja je bila teško zlostavljana u instituciji u kojoj je boravila. Njezini su roditelji izašli u javnost s fotografijama na kojima je ona naga privezana uza zid, unutar te institucije.)