Postoji i drugi 'poredak' koji djeluje u obiteljima i organizacijama, a to je onaj koji je u skladu s godinama provedenim u sistemu. To znači da osoba koja se pridružila organizaciji ranije ima prednost pred onima koji su došli kasnije. To ne znači da ima pravo njima vladati. To je samo rang, počast koju ima, jer je u organizaciji duže vremena. Ako je više osoba na istoj razini po funkciji, osoba koja je došla prije mora zauzeti prvo mjesto, a to mjesto je lijevo od izvršnog direktora, potom slijede ostali.

Odakle ta spoznaja?

To je zapažanje. Dat ću vam jedan primjer. Jednom sam bio angažiran kao konzultant za organizaciju u kojoj su imali teškoća s dogovorom oko plana aktivnosti za slijedeću godinu. I razmislio sam, tko je došao najranije, njega sam postavio da stoji s moje lijeve strane. Provjerio sam sve reprezentante sve dok svaki od njih nije bio postavljen u skladu s  poretkom vremena provedenog u organizaciji. Svi su zatim posjedali na stolice, naslonili se i rekli: 'kakvo olakšanje!' Na taj način vidite da to ima svoj učinak, kad se pazi na taj poredak.

Od kakvog je to značenja za stvarnu primjenu u životu organizacije, na primjer za poslovne sastanke?

Ako se sastaju za stolom i svi su u istoj poslovnoj jedinici, i nitko nema različitu funkciju, trebali biste ih poredati prema radnom stažu, u suprotnom prvi dolaze oni koji imaju najveću odgovornost u skladu s funkcijom. Ako su na sastanku osobe iz poslovnih odjela različite važnosti, a ima i nekoliko ljudi iz svakog od tih odjela ili jednog odjela sa jednakim pravima, trebali bi biti smješteni zajedno u svoju podgrupu u skladu s rangom ili radnim stažom.

Otkad primjenjujete ovu metodu u organizacijama?

Nekada sam radio kao učitelj i vrlo rano sam primijenio grupnu dinamiku u školi. Bili smo u toj školi vrlo uspješni u iznalaženju vlastitih rješenja. Bilo je to u Južnoj Africi. Tako sam naučio kako raditi u velikoj grupi na način da se pojedinci osjećaju s jedne strane potaknuti na djelovanje, a s druge strane da osjećaju da su na pravom mjestu i preuzimaju odgovornost u skladu sa svojim rangom i u skladu sa svojom funkcijom. Bila je to škola sa 140 dječaka. Internat, sa samo jednim čovjekom zaduženim za brigu o cijeloj školi. Pa je tako cijela škola izabrala predstavnike koji će predstavljati dječake. Izabrali su pet predstavnika iz viših razreda i potom po jednog iz svih ostalih razreda. I zapravo su bili učenička uprava i upravljali su cijelom školom. Ukoliko je bilo nekih poteškoća, rješavali su ih sami. Jednom tjedno podnosili su izvještaj o svemu što se događa, a mi smo davali neke naloge i to je funkcioniralo prilično dobro. To je bilo moje prvo iskustvo u vezi grupne dinamike i bilo je vrlo vrijedno. Kasnije sam se bavio psihoterapijom, nakon nekog vremena počeo sam voditi obiteljske konstelacije i zatim sam ponekad bivao zamoljen savjetovati različite organizacije: bolnice, psihosomatske klinike i druge institucije u vezi s rješavanjem organizacijskih problema. I kroz to sam provjerio neke od uvida koje sam stekao kroz obiteljske konstelacije. Na taj način razvio sam jedan fundus znanja koja se lako mogu primijeniti na organizacije.