Soga se ovaj članak bavi istraživanjem faze identifikacije istraživanja brandinga, primjenom tehnike prostorne metafore. Dio 2. razmatra izvore ove tehnike, a dio 3. bavi se sadašnjim stanjem istraživanja u tehnici. Dio 4. opisuje primjenu tehnike na probleme brandinga. Dio 5. pokriva pitanja teorijskih temelja, a dio 6. istraživačku metodu. Dio 7. daje pregled do danas ostvarenih rezultata, a dio 8 razmatra te rezultate. Dio 9. završava ovaj znanstveni članak s posljedicama.

2.    Tehnika sistemskih konstelacija

Nijemac Bert Hellinger u 1980-tim godinama razvio je „Tehniku sistemskih konstelacija“ iz „psihodrame“ i „obiteljske konstelacijske terapije“ (Wade, 2004.). Tehnika koristi prostornu metaforu i kreira vizualne i osjetilne predodžbe. Temelji se na povezanosti između fizičkoga i psihološkoga prostora (Downs, 1973.): ljudi strukturiraju elemente određene predodžbe u prostornome jeziku. To je komplementarno onome što se radi u „mapama brenda“ (Shugan, 1987.). Izvorni je oblik „tehnike sistemskih konstelacija“, tehnika obiteljskih konstelacija“ koja se koristi u grupnoj terapiji. Hellinger pušta klijentima da izaberu „strance“ – osobe koje ništa ne znaju o obitelji, da predstavljaju ključne članove obitelji klijenta na kojoj se radi. Klijent intuitivno razmješta ove „predstavnike“ u radnom prostoru dvorane. Nakon nekog vremena, Hellinger ih pita kako se osjećaju, s kim se osjećaju povezani, koje bi kretnje/korake učinili, te osjećaju li da netko nedostaje. U slučaju potvrdnih odgovora, uvodi nedostajuću/e osobu/e, i pomiče predstavnike dok ne osjete da su na „pravom“ mjestu.

Čini se da obiteljske konselacije omogućuju klijentima da znatno učinkovitije rješavaju svoje probleme. U 1990-tim godinama tehnika je primijenjena na probleme organizacija, što je rezultiralo „organizacijskim konstelacijama“. Međunarodno udruženje za sistemska rješenja po Bertu Hellingeru navodi na svojim web stranicama da tehnika „nije samo učinkovita i od pomoći u kontekstu  psihoterapije, već je isto tako visoko djelotvorna i u drugim područjima – uz odgovarajuću prilagodbu oblika tehnike“. Hellinger je (1999.) tvrdio kako se tehnika može dobro koristiti i u marketingu. Budući da se istraživači marketinga osjećaju ugodno razmišljajući u organskim metaforama, u jeziku „brandovi-kao-ljudi“ (brands-as-people), te koriste tehnike personifikacije od 1970-tih (Callingham, 2001.), Hellingerove se tvrdnje nisu činile nelogičnima.

3.    Istraživanja tehnike sistemskih konstelacija

U svojoj istraživačkoj studiji Franke (1996.) zaključuje da je relevantnost i doprinos tehnike obiteljskih konstelacija u vizualnoj informaciji koja se njezinim korištenjem ostvaruje, a komplementarno na verbalnu informaciju s kojom se uobičajeno radi u psihoterapiji. Hoopner je (2001.) pokazao u kvazieksperimentalnom dizajnu – u kojem je koristio sedam verificiranih psiholoških testova - da je vrijednost obiteljskih konstelacija za klijenta, u unapređivanju njegova psihološkog stanja, i slike o sebi. Nekoliko istraživača, primjerice Weber (2000.), istražuju tehniku organizacijskih konstelacija, a njihovi su preliminarni zaključci da se čini kako primjena organizacijskih konstelacija stvara kod menadžere uvide koji se ne mogu dobiti verbalnim tehnikama. Obilje opće literature o sistemskim konstelacijama drži da tehnika nije samo relevantna, nego i vrijedna i pouzdana. Međutim, do sada, nije bilo istraživanja njezine pouzdanosti, ili vrijednosti, ili primjene ove tehnika na identifikaciju problema brandinga.