Unitaristički referentni okvir
Unitaristički referentni okvir na organizaciju gleda kao na harmoničnu cjelinu: strukturu u kojoj nailazimo na suradnju posvećenih i lojalnih timova radnika i menadžera koji se zalažu za ostvarenje zajedničke svrhe.
Ackroyd, Thompson i Johnston identificirali su i ovako opisali obilježja unitarističkog gledišta, odnosno unitarističkog referentnog okvira:
- Pretpostavlja zajedništvo interesa zaposlenika i menadžera, a slijedom toga i vlasnika (dioničara),
- Bezuvjetno prihvaća politički, ekonomski i socijalni okvir unutar kojeg menadžment upravlja poslovanjem, a također i jezik, postavke i ciljeve menadžmenta,
- Depolitizira odnose između pojedinaca, grupa i klasa unutar organizacije, a konflikte i prijepore marginalizira smatrajući ih perifernim poremećajima,
- Stvarne, uočene konflikte pokušava objasniti nedostatnom koordinacijom ili psihološkom terminologijom (narušeni osobni odnosi ili nenormalno ponašanje psihički nestabilnih osoba),
- U rješavanju konflikta primjenjuje liberalno-humanistički, individualno orijentirani pristup,
- Podrazumijeva da menadžeri mogu mijenjati ponašanje zaposlenika u konfliktnim situacijama ako uspješno primijene adekvatne tehnike i metode,
- Smatra da ekonomski, tehnološki i politički razvoj do 1990-ih godina pokazuje kako je menadžment praktički iskorijenio negativna i štetna ponašanja devijantnih pojedinaca u organizacijama,
- Ne bavi se detaljno uzrocima sukoba jer se više orijentira na tehnike rješavanja konflikta,
- Konflikte na radnome mjestu pokušava objasniti lošom komunikacijom između menadžmenta i zaposlenika (ili uplitanjem „treće strane“, obično sindikata).
Pluralistički okvir
Pluralističko gledanje na konflikt uzima organizaciju kao zbir različitih referentnih okvira zasebnih skupina, od kojih svaka ima vlastite legitimne interese radi čega neminovno dolazi do konflikta. Zbog toga pluralistički referentni okvir odbacuje stav da pojedini zaposlenici imaju iste interese kao i menadžment, te da je organizacija jedna velika i sretna obitelj.
Pluralistički okvir preuzima političku orijentaciju jer uviđa da se u određenom trenutku interesi različitih grupa podudaraju, a da u nekim drugim situacijama dolazi do sukoba interesa što uzrokuje konflikte. Izbijanje konflikta mehanizam je koji osigurava „regulaciju odnosa“ među različitim grupama slanjem jasnih signala sukobljenim stranama o tome oko kojih pitanja postoje duboki razdori, što ga zapravo svrstava u red „sustava ranog upozorenja“ o prijetećem produbljavanju neslaganja. Najčešći sukobi javljaju se između sindikata i menadžmenta, između raznih upravljačkih funkcija (primjerice, proizvodnja vs. marketing), između različitih upravljačkih razina (primjerice, viši menadžment vs. srednji menadžment) te između pojedinih menadžera istih razina.