O konfliktima i procesu sukobljavanja

Stephen P. Robbins, Tim A. Judge Stephen P. Robbins, doktor znanosti, profesor emeritus na San Diego State University, autor knjiga Management, Fundamentals of Management te Organizational Behaviour koje su prodane u čak dva milijuna primjeraka širom svijeta. Bivši je menadžer u tvrtkama Shell i Reynolds Metals.

Timothy Judge, doktor znanosti, član upravnog odbora Academy of Management i American Psychological Association, autor 154 stručnih članaka od kojih su 84 objavljena u najuglednim stručnim publikacijama poput HBR-a, MIT Sloan Management Review, McKinsey Quarterly i drugima.
 

Konflikt u Disneyju

Pod vodstvom Michaela Eisnera, Franka Wellsa, Jeffreyja Katzenberga i Roya Disneyja tvrtka Walt Disney postala je moćna i omiljena na Wall Streetu. Međutim, kako ćete vidjeti u tekstu, konflikt u Disneyju uzburkao je i tvrtku i njezine lidere.

Eisner, predsjednik Uprave Disneyja, najavio je 1995. godine da će zaposliti Michaela Ovitza, dugogodišnjeg prijatelja i jednog od najuspješnijih agenata za pronalaženje talentiranih glumaca u Hollywoodu, na mjesto novoga glavnog izvršnog direktora tvrtke. Njih dvojica bili su toliko bliski da su s obiteljima često zajedno provodili odmore u Aspenu. Zapravo, tijekom jednog od tih odmora Eisner je poslao Ovitzu poruku koja je završila riječima: „Bit ćemo odličan tim… Svaki dan zahvalan sam na našem prijateljstvu.”

Pa ipak, samo 14 mjeseci kasnije Eisner je otpustio Ovitza! Štoviše, toliko silno je želio da Ovitz napusti Disney da mu je platio 140 milijuna američkih dolara kako bi napustio tvrtku. Zbog toga su Disneyjevi dioničari pokrenuli tužbu, tvrdeći da je Eisner prekršio svoje povjereničke ovlasti. U listopadu 2004. godine tužba je stigla na sud, što je prisililo Eisnera i Ovitza na otkrivanje detalja o svome partnerstvu.

Kako je tada utvrđeno, klice konflikta između njih dvojice stvorene su još od samog početka. Ovitz je prihvatio funkciju glavnog izvršnog direktora Disneyja, a da prethodno s Eisnerom nije utvrdio opseg svojih nadležnosti. Toliko mu je vjerovao da mu je jednom prilikom rekao: „Stavljam se u tvoje ruke!”

U čemu je onda bio problem? Unatoč tome što je zaposlio Ovitza, Eisner je nastavio podržavati ljude za koje je znao da mu nisu skloni. Zapravo, na dan kada je najavljeno Ovitzovo zapošljavanje, dvojica top menadžera Disneyja otvoreno su kazala kako će mu odbiti poslušnost zbog - kako su tvrdili - “pomanjkanja iskustva“. Jedan od njih potom mu je rekao: „Dobro došli u kompaniju. Došao sam vam reći kako za Vas nikada neću raditi.” O svemu tome Eisner nije progovorio ni riječi. Iako je Ovitz tražio njegovu podršku, Eisner se oglušio: „Ne mogu te podržati u ovoj priči”.

Osim toga, Eisner i Ovitz vodili su sasvim drugačijim stilom. Ovitz je volio raskoš i sjaj. Malo nakon što se zaposlio u Disneyju upriličio je luksuznu zabavu kojoj su prisustvovali Tom Hanks, Steven Spielberg i drugi slavni gosti. Nije ga brinulo to što je zabava Disney stajala 90.000 američkih dolara što je Ovitz smatrao sasvim „primjerenom cijenom“. Za Eisnera je sve to bilo suviše rastrošno i posve neprimjereno. Ovitz je nadalje imao običaj otkazivati sastanke u posljednji trenutak, što je bilo uobičajeno za holivudske agente, ali je uvrijedilo mnoge djelatnike Disneyja.

Na suđenju je Eisner priznao kako je htio otkazati Ovitzu samo pet tjedana nakon što ga je zaposlio. Prema jednom od Eisnerovih suradnika, to nije učinio samo zato što je vjerovao da će zbog toga Ovitz počiniti samoubojstvo. No, nekoliko mjeseci poslije Eisner je počeo aktivno uklanjati Ovitza s njegove pozicije. Napisao je pismo dvojici članova Disneyjeva odbora: „Teško mi je ovo reći, ali njegova snažna osobnost, u kombinaciji s nepredvidivim ponašanjem i patološkim problemima (i to mi je teško reći), vodi ovu tvrtku u propast.” Idući tjedan Eisner je zamolio jednog Disneyjevog menadžera da uruči Ovitzu otkaz, ali i popratno pismo u kojem je napisao: „Uvjeren sam da sve ovo možemo pretvoriti u win-win situaciju kako bismo očuvali prijateljstvo i ostali pozitivni… I dalje si jedina osoba koja me je posjetila u bolnici (kada se Eisner morao podvrgnuti hitnoj operaciji srca), a ja takve geste ne zaboravljam.”