Međutim, navedena razmimoilaženja ne priječe organizaciju da i dalje funkcionira kao cjelina jer grupe uviđaju da jedino kompromisom i pregovorima mogu nadvladati sukobe kako bi ostvarili ciljeve. Shodno tome, iz ove perspektive posao menadžmenta ogleda se u održavanju ravnoteže između potencijalno konfliktnih ciljeva te u aktivnom upravljanju različitostima promatranih različitih interesnih skupina.

Najvažnija crta pluralističkog stajališta o konfliktu ogleda se u uvjerenju da je konflikt rješiv kompromisom - na dobrobit svih članova organizacije. Međutim, navedeno traži da se zahtjevi pojedinih strana limitiraju sve dok ne postanu prihvatljivi za ostale čime se omogućava nastavak suradnje.

Prihvaćanje pluralističkog okvira podrazumijeva da je konflikt neizbježna, čak i prirodna pojava. Pritom se konflikt ne smatra štetnim pa ga stoga ne treba eliminirati, ali se ipak treba procijeniti u kojoj će mjeri utjecati na funkcionalnost ili disfunkcionalnost organizacije. S jedne strane konflikti mogu ojačati status quo, a s druge mogu potaknuti evolucijske i revolucijske promjene djelujući kao svojevrsni sigurnosni ventili koji, uz pažljivo balansiranje, organizaciju mogu učiniti responzivnijom prema unutarnjim i vanjskim promjenama.

Uspješno upravljati konfliktima važno je kako bi se pomirili ciljevi organizacije i ciljevi interesnih grupa, na dobrobit i prosperitet svih sudionika. Ta stalna interna borba ima svojih dobrih strana jer održava vitalnost, spremnost na prilagodbu i učinkovitost organizacije.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu