Međutim, efikasnost složenog učenja ne ovisi samo o ljudskim osjećajima. Važnije je nešto drugo: kako razmišljaju, odnosno kakvim se kognitivnim pravilima ili načinom rasuđivanja koriste prilikom osmišljavanja i provođenja određenih aktivnosti. O tim duboko usađenim pravilima kognitivnog rasuđivanja trebali bismo promišljati kao o svojevrsnom "master programu" pohranjenom u ljudskom umu koji upravlja cjelokupnim ponašanjem pojedinca te  pokreće obrambeno razmišljanje i blokira učenje čak i onda kada je osoba izrazito posvećena poslu. Primjerice, na sličan obrazac nailazimo kada virusima zaražen računalni program kontinuirano proizvodi neočekivane rezultate.

Pa ipak, organizacije mogu naučiti da se uspješno nose s problemom učenja u svojim redovima. Žele li doista uspjeti u tome, trebaju pronaći način da lidere, menadžere i djelatnike poduče tome kako svjesno promišljati o vlastitu ponašanju stavljajući navedenu vještinu/sposobnost u središte svih edukacijskih programa osobnog razvoja. Naučimo li, naime, ljude da analiziraju vlastito ponašanje na nov i efikasan način, tada ćemo vjerojatno ukloniti obrambene mehanizme koji blokiraju učenje.

Primjeri koji slijede u nastavku odnose se na posebnu profesiju: dinamične, vrhunski obrazovane konzultante zaposlene u svjetski poznatim management consulting tvrtkama. Međutim, implikacije iznesenih tvrdnji dalekosežnije su od specifičnosti njihove profesije. Činjenica je kako danas sve više poslova - bez obzira na naziv zanimanja - poprima obilježja "poslova znanja". Na svim organizacijskim razinama djelatnici moraju kombinirati specifična tehnička znanja sa sposobnošću timskog rada i stvaranja produktivnih odnosa s klijentima ili potrošačima te potom kritički promišljati o svemu što se događa kako bi se funkcioniranje prema potrebi korigiralo.

Osim toga, važno je naglasiti kako će se sama suština menadžmenta u godinama koje su pred nama - bilo da je riječ o visoko obrazovanim konzultantima, prodajnom osoblju, top menadžmentu ili tehničarima u proizvodnji - sve više ogledati u umijeću povezivanja, koordiniranja, integriranja i vođenja samostalnih međupovezanih visoko obrazovanih stručnjaka različitih područja.   


Zašto profesionalci izbjegavaju učiti?

Već petnaestu godinu za redom istražujem ponašanje poslovnih savjetnika. Više je razloga zašto sam se posvetio baš toj skupini profesionalaca. Prije svega, riječ je o ljudima koji utjelovljuju sva obilježja visoko obrazovanih stručnjaka koji vremenom postaju sve važniji za funkcioniranje brojnih organizacija. Većina konzultanata obuhvaćenih istraživanjem vlasnici su MBA diplome najprestižnijih američkih poslovnih škola. Osim toga, riječ je osobama koje su izuzetno posvećene poslu. Primjerice, u istraživanju provedenom u jednoj tvrtki 90 posto ispitanika odgovorilo je kako su "izrazito zadovoljni" svojim poslom i kompanijom.

Na temelju njihovih osobnih dostignuća i karakteristika pretpostavio sam kako je zacijelo riječ o stručnjacima koji znaju što je to učenje te kako treba učiti. Na koncu, suština njihova posla ogleda se u tome da poduče druge ljude bolje i učinkovitije funkcionirati. Međutim, brzo sam otkrio kako je upravo u ovoj zajednici problem učenja eklatantan. Iako su upravo oni najveći pobornici kontinuiranog unaprjeđenja organizacija, nerijetko su i najveća prepreka uspješnoj realizaciji tog cilja.