Svaka institucija je živući sustav

Razgovor s Arie de Geusom Arie de Geus iznimno je ugledna osoba u svijetu biznisa, posebno na području organizacijske strategije. Niz godina radio je u kompaniji Royal Dutch - Shell kao voditelja planiranja grupacije gdje se počeo zanimati za prirodu velikih organizacija, procese odlučivanja i procese promjene. Suosnivač je SoL-a, Society for Organizational Learning, autor nagrađivanog bestselera The Living Company i predavač na London Business School.

Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch u Helsinkiju. Suosnivač je SoL-a i ELIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Autor je kapitalnog djela Theory-U: Leading from the Emerging Future.

 

COS: Molim Vas da nam kažete nešto o ključnim pitanjima kojima se bavite u svom poslu.

I. Čemu služi planiranje?

Arie de Geus: Nakon imenovanja na funkciju koordinatora planiranja u kompaniji Royal Dutch Shell, prvo pitanje koje me je istinski zaintrigiralo odnosilo se na mjesto i ulogu procesa planiranja: "Čemu, dovraga, sve to skupa služi? Čemu planiranje uopće pridonosi?" U to vrijeme već sam bio iskusni top menadžer, s mnogim značajnim odlukama iza sebe. Pa ipak, upitao sam se: "Treba li mi zaista plan i planiranje?" Odgovor je bio pozitivan jer plan i planeri govore o budućnosti, a budućnost je veoma važna u odlučivanju. Stoga slobodno mogu reći da se ključno pitanje moga rada odnosi na istraživanje prirode procesa odlučivanja u velikim organizacijama. Tada sam se upitao: "Na koji način Shell donosi važne odluke?" S obzirom na to da sam u Shellu proveo trideset godina, od toga devet na poziciji člana uprave, trebao bih znati odgovor. Međutim, nije bilo tako. Činjenica je da uopće nisam razumio način na koji smo dolazili do važnih odluka. Pritom ne mislim na operativne odluke, već na doista važne odluke:
1. U kojem se smjeru razvija naftna industrija?
2. Odakle dolazimo i kuda idemo?

U opisu radnog mjesta top menadžmenta planiranje je zasigurno najvažnije zaduženje. Pa ipak, znamo li uopće što je to "planiranje"? Kako i zašto planirati?


II. Odlučivanje kao proces učenja

Drugo pitanje kojim sam se bavio odnosilo se na samu prirodu procesa odlučivanja. Dakle, prvo pitanje odnosilo se na mjesto i ulogu planiranja, a drugo na samu prirodu procesa odlučivanja u velikim institucijama. Zanimao sam se za procese donošenja važnih strateških odluka jer se za operativno odlučivanje sa sigurnošću može reći da se odnosi na primjenu već postojećeg, kodificiranog znanja svake organizacije na tekuće probleme. Na nekoj razini znao sam koliko je proces odlučivanja važan, te da se temeljne strukturalne odluke u biti mogu poistovjetiti s procesom učenja. No, to je bila samo hipoteza.

COS: Sjećate li se trenutka kad ste prvi puta pomislili na tu hipotezu?