Iz dijaloga će proizaći da konzultanti demonstriraju svoju posvećenost kontinuiranom unaprjeđenju poslovanja prvenstveno jasnim izražavanjem volje za preispitivanjem vlastite uloge u poteškoćama nastalima u suradnji s klijentom. Nema sumnje da će se identificirati dio odgovornosti samog klijenta te njihovog menadžmenta koji je doista bio dio sveukupnog problema. Međutim, konzultanti su sada spremni preuzeti na sebe dio krivice za nagomilane probleme.

Pa ipak, na kraju je najvažnije to što su sa svojim menadžerom dogovorili da će pomnije istražiti vlastite poteze i reakcije te poteze i reakcije klijenata i menadžera, te da će provesti temeljitu analizu podataka, stavova i prosudbi kako bi provjerili jesu li njihovi zaključci točni i utemeljeni na stvarnim podacima. Svaki pojedinac u grupi poticao je druge članove na preispitivanje načina razmišljanja. Štoviše, sada su svi inzistirali na takvom pristupu. Na kraju su se svi složili da dogovoreno propitivanje ne predstavlja znak nepovjerenja ili napad na nečiju privatnost nego vrijednu priliku za učenje.

Primjerice, razgovor o menadžerovoj nespremnosti da kaže ne mogao je teći otprilike ovako:

Konzultant br. 1: "Mislim da je jedan od najvećih problema u upravljanju ovim projektom taj što niste mogli reći 'ne' klijentu koji je zahtijevao nerealno kratke rokove ili top menadžmentu naše tvrtke ako su vas oni pritiskali". [tvrdnju potkrepljuje primjerom]

Konzultant br. 2: "Ja bih dodao jedan drugi primjer [navodi drugi primjer]. Moram, naime, spomenuti da vam nikada nismo iskreno rekli što mislimo. Govorili smo o tome među sobom - iza vaših leđa, a to nije baš lijepo. Međutim, nikada nismo otvoreno i argumentirano izjavili da imamo problem."

Menadžer: "Situacija se sigurno ne bi toliko zakomplicirala da ste pravovremeno reagirali i rekli što vas muči. Jesam li ja nešto rekao ili učinio što vas je sprječavalo da mi otvoreno pristupite i kažete što mislite?"

Konzultant br. 3: "Zapravo niste. Mislim da smo se ustezali iskreno reći što mislimo kako ne bi ispalo da se samo žalimo."

Menadžer: "Ne mislim da bih vaše komentare smatrao žalopojkama. Sada, kada govorim o tome, na pamet mi padaju dvije misli. Ako sam vas ispravno shvatio, vi ste se doista žalili jedan drugom i kritizirali moju nesposobnost da kažem 'ne', ali ste to prikrivali. Drugo, da smo imali priliku otvoreno razgovarati o poteškoćama, vjerojatno bih sakupio potrebne podatke kojima bih argumentirano mogao reći 'ne".

Molim vas da obratite pažnju na komentar drugog konzultanta kada govori o tome da su prikrivali svoje nezadovoljstvo i osuđivali menadžerovu popustljivost. Kada je čuo što konzultant misli menadžer ga nije kritizirao. Štoviše, nagradio ga je priznanjem. Pritom se fokusirao na činjenicu kako je vjerojatno i on sam nesvjesno pridonio zataškavanju problema. U tom trenutku on je potpuno otvoreno reflektirao o vlastitoj ulozi u gomilanju problema te je time otvarao prostor za otvoreni razgovor. Osim toga, u tu svrhu poticao je konzultante da slobodno govore o strahu potaknutom mogućnošću da ispadnu "nekompetentne kukavice". Menadžer je dakle ohrabrivao konzultante da jasno iskažu svoje primjedbe kada za to postoje valjani razlozi. Osim toga, nastavio je ukazivati na kontraproduktivne posljedice prikrivanja problema.