Kako produktivno promišljati?

Ako je obrambeno razmišljanje rašireno kao što vjerujem da jest, tada usmjeravanje na kompetencije i motivaciju pojedinaca nije dovoljno za implementaciju željenih promjena. Dakle, kao što smo vidjeli u prethodnim primjerima, u tome će nam malo pomoći nove organizacijske strukture i sustavi. Problem je u tome što čak i onda kada su djelatnici istinski posvećeni unaprjeđenju osobnih performansi, a menadžment uvede pravila i sustave kojima se potiče "ispravno" ponašanje, ljudi ostaju ukopani u obrambenom rezoniranju. Najčešće nisu svjesni što se s njima događa te uobičajeno okrivljuju druge.

Međutim, vjerujem kako ipak ima prostora za optimizam. Vjerujem da organizacije ipak mogu izaći iz okova tog začaranog kruga. Usprkos snazi obrambenog promišljanja, činjenica je da ljudi prirodno teže k tome da ostvare ono što su naumili. Kompetentnost i uspješnost na poslu vrijednosti su kojima uglavnom svi streme. Pojedinac koji se ponaša konzistentno, a zadatke obavlja kompetentno, intimno je zadovoljan samim sobom jer osjeća samopoštovanje. Stoga bismo upravo na tim univerzalnim postulatima trebali graditi novi pristup kojim bi se ljude poučilo kako promišljati na novi i drugačiji način - suštinski gledano, riječ je o tome da ih se nauči promijeniti temeljne umne programe.

Ljude se može podučiti tome da prepoznaju vlastite obrasce promišljanja koje koriste prilikom osmišljavanja i provođenja aktivnosti kako bi počeli prepoznavati neusklađenosti između deklarativne i stvarne teorije djelovanja. Mogu osvijestiti činjenicu da nesvjesno planiraju i implementiraju aktivnosti koje zapravo ne žele. Na koncu je još potrebno reći da se ljude može podučiti tome da identificiraju poteze pojedinaca i grupa koji vode obrambenom ponašanju te potom produbljivanju organizacijskih problema.  

Jednom kada se tvrtka upusti u opisani proces učenja, ubrzo otkriva kako se uklanjanje obrambenog ponašanja temelji na istim misaonim obrascima na kojima se temelji strateško, financijsko, marketinško ili proizvodno promišljanje te promišljanje drugih menadžerskih disciplina. Primjerice, svaka sofisticirana strateška analiza ovisi o kvaliteti prikupljenih podataka, pažljivoj analizi te o konstantnom propitivanju interferencija podataka i ishoda. Najopsežnije testiranje provodi se prilikom izvođenja zaključaka koji potom postaju input za druge važne menadžerske procese. Radi toga uspješni stratezi pomno paze da zaključci izdrže svaku vrstu kritičkog preispitivanja.

Isto vrijedi za produktivno promišljanje o ljudskom ponašanju gdje se standardi analize također moraju visoko postaviti. Programi razvoja ljudskih potencijala ne bi se stoga trebali toliko temeljiti na apstraktnim idejama već na konkretnim podacima i kvalitetnoj analizi kao što je to slučaj s drugim menadžerskim disciplinama.

Očito je kako konzultanti iz navedenog primjera nisu koristili produktivno promišljanje kada su naišli na neugodne i izazovne probleme, prije svega zato što korišteni podaci jednostavno nisu bili točni. Zaključci do kojih su dolazili nisu bili kritički provjereni (mnoge bi zadržali za sebe) već su uglavnom služili samo kako bi potkrijepili subjektivne tvrdnje. Dakle, kako nije bilo provjere prije ili kasnije moralo je doći do blokade učenja pa nije bilo izgleda za realnom promjenom.